Često pišem kako je razdoblje uspostave dojenja teško i kako dojenje može biti popraćeno velikim neugodnostima i poteškoćama na početku (recimo u tekstovima Milk, sweat and tears, 9 stvari o majčinstvu koje vam nitko ne kaže, Iskreno o majčinstvu).
Evo sad jedan tekst o tome zašto je dojenje (meni) super. Zašto se isplati proći sve muke uspostave dojenja. Kao i uvijek, napominjem da pod „muke“ ne mislim na bol. Ako vas dojenje boli ili imate nekih drugih problema i poteškoća, nemojte se mučiti i čekati da prođe, već potražite pomoć.
Pa evo zašto je meni dojenje super:
1 Zbližavanje s djetetom
Možda će sad netko skočiti pa to se može i bez dojenja. Sve se može i bez dojenja. Ne tvrdim da majke koje ne doje nisu bliske s djetetom. Ali, tvrdim da dojenje daje jednu dodatnu dimenziju cijelom odnosu i ubrzava proces zbližavanja s djetetom. Toliko fizičkog kontakta s djetetom jednostavno ne može ne pridonijeti zbližavanju.
2 Trenuci odmora i opuštanja
Ponekad su trenuci dojenja jedini trenuci mira u užurbanom danu. Stvarno je opuštajuće povući se sa djetetom u mir i tišinu i uživati samo u ritmičnim zvukovima gutanja. Ta ritmičnost čak cijelom procesu daje neku meditativnu notu. Ponekad se skroz zaboravim i kao da prestanem razmišljati, samo postojim u trenutku.
3 Svatko je u svojim mislima, a opet smo bliski i zajedno
Ovo mi je zapravo najljepša i najsnažnija moć dojenja – dojenje povezuje dvije osobe koje su možda u tom trenutku u mislima potpuno odvojene. Mama razmišlja o tome kako joj je prošao dan, dijete o tko zna čemu, na van se čini da su potpuno odsutni i jedno i drugo, ali zapravo su povezani samim činom dojenja.
4 Dijete vas gleda i smješka se
Nema ništa slađeg od tog dječjeg oka koje, tokom dojenja, doslovno zuri u vas i smješka se. Djeca se stvarno smješkaju očima dok doje. I što su veći, to je dojenje ljepše jer je dijete svjesnije svega, više je prisutno u cijelom procesu. U tom oku, kako dijete raste, vidite sve više topline, svjesnosti i razumijevanja.
5 Manji osjećaj nemoći
Majčinstvo je generalno puno dilema, brige, osjećaja krivnje, nemoći. Meni recimo dojenje umanjuje te osjećaje. To mi je najizraženije kad mi je dijete bolesno. Puno mi je lakše kad znam da mu dojenje pruža utjehu, umanjuje bol, daje protutijela itd. Također, ne grize me toliko savjest ako moramo biti odvojeni neko vrijeme, jer znam da kad se vratim, opet ćemo biti bliski u trenucima dojenja.
Eto, ovo je moje viđenje lijepih strana dojenja. Naravno da su i mame koje ne doje bliske s djetetom. Nije ovo natjecanje niti usporedba dojenja i nedojenja. Usporedba dojenja i nedojenja je ok u nekim banalnim stvarima tipa u dojenju ne moraš prati bočice, u nedojenju moraš (kao u tekstu Dojenje vs nedojenje: osobno iskustvo). Mislim da ovako intimne stvari ne treba uspoređivati, bliskost se postiže na različite načine. Ja sam mama i nedojenog i dojenog djeteta i oba djeteta volim jednako i jednako smo bliski. No, moram priznati da mi je ipak žao da i s prvim djetetom nisam dobila priliku za ovakvo iskustvo kao što je dojenje.
Za kraj ću reći da je dojenje jedna od stvari zbog kojih sam sretna što sam žena.