1 Ljubav dođe tek kasnije
Ovo se odnosi na famoznu zaljubljenost u dijete. Sigurno se razlikuje od žene do žene, ali meni je trebalo par mjeseci da osjetim majčinsku ljubav. Usudit ću se reći da je to skroz normalno. Na početku svog majčinskog staža sam bila toliko u šoku, hodala sam kao zombi, bilo me svega strah. Imala sam samo jedan cilj, a to je održati dijete na životu. U tim uvjetima stvarno je teško prepustiti se nekakvom majčinskom zanosu.
2 Ništa ne dođe prirodno
Možda nekom dođe, nemam pojma. Meni je malo toga „došlo prirodno“. Zapravo sad ni ne kužim što to znači i što bi mi trebalo doći prirodno. O tome zašto sposobnost dojenja ne dolazi prirodno, imam cijeli tekst. To je jedna od najvećih laži – oko dojenja će ti sve doći prirodno. Ništa tu nema prirodno i spontano, sve je nauka i praksa uz puno pokušaja i pogreške. I bez dobre stručne podrške ponekad ne ide. Za druge stvari – ne znam kako bi presvlačenje pelena trebalo doći prirodno. Ili kupanje. Sve vam to mora netko pokazati.
3 Kao da vas je netko lupio daskom po glavi
Ovo se odnosi na prvih mjesec dana. Tako je bar meni bilo. Kao da sam prvi mjesec provela u magli, neznanju, sfumatu. Cijelo vrijeme sam balansirala između misli pa meni ovo super ide i trebam li na hitnu s njim, zašto tako brzo diše. Možda čak i nije loše da prvi mjesec tako prođe, bar nekako brzo prođe i pola se ne sjećate. Što je kod traumatičnih događaja korisno.
4 Tuširanje i pranje zuba su luksuz
Kad imate novorođenče, sve stvari za koje prije niste ni znali koliko vam vremena odnose jer ste ih radili lijevom rukom i polunesvjesno, odjednom postanu posao. I taj posao morate planirati i dobro razmisliti kako ćete ga uklopiti u novi život. Recimo, tuširanje i pranje zuba su takvi poslovi. Tuširanje vam počinje ovisiti o tome kad će vam muž doći doma. A što se pranja zuba tiče, ujutro nešto malo radite (održavate dijete na životu, jel), okrenete se i shvatite da je podne. A vi niste oprali zube. O kuhanju i sl. neću ni pričati, mission impossible prvih par tjedana/mjeseci.
5 Smanjena volja za seksom
OK, o ovome se ne priča i vjerojatno će svi reći „kod mene nije tako“ ili neće ništa reći. Ali, zbog svih hormonalnih zbivanja, normalno je ne imati potrebu za seksom neko (duže) vrijeme. Isto tako je normalno i imati želju za seksom.
Ali vratimo se na neimanje. Na početku vas muče lohije, osjećaj da vam je kroz vaginu prošla lubenica oblijepljena šmirgl papirom. Zatim, grudi koje su ili otečene i bolne ili pak nisu pa se pitate zašto nisu. Pa onda viseći trbuh sa strijama. Pa tu je i rana od epiziotomije ili carskog. Pa spomenuti neoprani zubi.
Ali, čak i kad realnosti fizičke zbilje prođu, nastupa emocionalna i psihička zbilja i spoznaja da je majčinstvo UŽASNO TEŠKO i jednostavno vam to ubije volju za seksom. Ne treba zaboraviti ni umor. Ah umor. Čak i ako čvrsto odlučite danas ćemo se seksati, moguće je da ćete kad napokon nađete vrijeme i mjesto, oboje samo razmišljati o spavanju.
6 Dojenje vam odjednm postane užasno važno
Ovo se ne odnosi na sve žene, pišem iz svog iskustva i iskustva mama s kojima pričam.
Čak i ako ste sad trudni i više fokusirani na trudnoću i porod (to je normalno), i čini vam se pa what’s the big deal, ako uspijem dojit ću, ako ne, ne, postoji šansa da će vam dojenje kad rodite postati najvažnija stvar na svijetu. I nećete si moći racionalno objasniti zašto, to će jednostavno biti tako.
Cijela moja stranica je posvećena dojenju pa neću pisati o tome jer to smatram prevažnom temom. Samo sam htjela ukazati na to da vam možda dojenje postane užasno bitno iako sad nije i da generalno oko načina hranjenja bebe možete očekivati snažne emocije.
7 Porodiljni je vrijeme velike usamljenosti
Ja sam prije porodiljnog zamišljala kako ćemo beba i ja hodočastiti po vani, ispijati kave s prijateljima koje dugo nismo vidjeli i sl. Na kraju jesmo hodočastili po vani, ali većinom sami. Jer svi drugi rade. A kad ne rade, imaju svoje planove i svoj život. Također, kad oni ne rade, ne radi ni vaš muž/partner/tko god je s vama i onda želite biti s njim, tj. vas troje želite biti zajedno. Tako da na kraju većinu vremena ili provodite s bebom ili s bakama i dedama ako ih imate.
8 85% žena pati od baby bluesa ili postporođajne tuge
Evo što Rode kažu o baby bluesu: „Glavne su karakteristike postporođajne tuge manjak energije, slabost, ranjivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost, zbunjenost. Mnoge žene osjećaju da je beba prevelika odgovornost za njih, oplakuju gubitak svoje slobode ili su pak uvjerene da ih nitko ne voli i ne može voljeti. Treba naglasiti da su svi ovi simptomi pojačani kod žena koje su rodile carskim rezom ili pak kod žena koje same odgajaju svoje dijete. Baby blues proći će sam od sebe, potrebno je samo nekoliko dana odmora i velika podrška i pomoć okoline.“
Potpisujem sve gore. Dodajem: Kod baby bluesa je najgore to što stalno imate osjećaj pa trebala bih UŽIVATI, zašto više ne UŽIVAM. Ovo bi mi trebao biti NALJEPŠI period u životu, a ja sam TUŽNA, JADNA i NIKAKVA. Onda se počnete pitati jeste li normalni i volite li vi to dijete uopće. Jeste, normalni ste. Samo ste opterećeni nerealnim očekivanjima. Teško je imati malu bebu, jako je teško. Očekivati od sebe da ćete uživati o tome je stvarno preveliko očekivanje. O tome više u tekstu Iskreno o majčinstvu.
Rode pišu da baby blues traje do mjesec dana, meni se čini da je meni trajalo duže.
Neću sada pisati o postporođajnoj depresiji i psihozi, to nije isto što i baby blues nego nešto puno ozbiljnije, jer o tome imam posvećen cijeli dio svoje stranice. Ali samo ću reći, ni to nije rijetko. I nije bauk ni sramota!
9 Majčinstvo je je*eno teško
Ponekad je stvarno grozno. Sav teret i odgovornost je na vama. Je, ok, tu je otac (ako je), ali on radi. Veći dio dana ste ipak vi ti koji ste glavni i odgovorni. I svaka odluka vam postane užasno bitna i teška, sa 100 za i protiv.
Npr. Da mu stavim kapu za van? Možda ipak ne, jučer se preznojio. Ali danas je relativna vlažnost zraka 5% veća i temperatura 1.2 stupnja manja. O Bože, zašto sam tako loša majka, zašto, tko mi je uopće dao dijete na čuvanje, ja ne mogu čuvati ni nacrtanu ovcu… (suze suze suze).
Da ne spominjem važnija pitanja tipa unosi li dovoljno mlijeka, kaka li dovoljno, što znači ako ne kaka, zašto se stalno budi, trebam li na hitnu i sl.
Za kraj ću reći da se o majčinstvu dosta piše uvijek u lijepom kontekstu, i to je ok, majčinstvo je lijepo kad sve zbrojite i podvučete crtu. Ali svaki pojedini dan je težak. Svakodnevna zbilja je teška. Imate cijelu jednu novu ulogu, posao koji nikad prije niste radili, a traje 24 sata 7 dana u tjednu. I veliki je pritisak da MORATE uživati. Ne morate. I većinu dana nećete.
Mislim da je uuuuuuužasno bitna podrška drugih da bi se preživio taj put zvan majčinstvo. Prvenstveno je bitno dijeljenje odgovornosti s ocem djeteta, a onda i pomoć baka i deda. Mislim da se ne treba sramiti tražiti pomoć (npr. da netko bude s bebom dok vi spavate) i da prihvaćanje pomoći nije znak neuspjeha ili nedovoljne požrtvovnosti.