Oni koji su pročitali bar jedan moj tekst znaju da prvo dijete nisam dojila, a drugo dojim. Priču zašto nisam dojila, možete pronaći u tekstu Isključivo izdajanje – moja priča. Iako je možda usporedba dojenja i nedojenja usporedba kruški i jabuka, svejedno pišem ovaj tekst jer u sebi stalno uspoređujem iskustva.
Ovo nije tekst nagovaranja na dojenje ili nedojenje niti iznošenje medicinskih činjenica već moja osobna razmišljanja i iskustva. Opisat ću prednosti dojenja u odnosu na nedojenje, a onda prednosti nedojenja u odnosu na dojenje, onako kako ja to vidim. Naravno da trebate uzeti u obzir da su to moji osobni stavovi i iskustva koji ne moraju biti primjenjivi na vas.
Prednosti dojenja u odnosu na nedojenje – osobno iskustvo
Nema posuđa
Ovo mi prvo pada napamet, valjda zato što mi je sjećanje na suđe još uvijek svježe. Nema ispiranja, gomilanja u sudoperu pa onda slaganja u mašinu pa vađenja i najgori dio – sušenja.
Dok sam se izdajala, prvo vrijeme sam sve svaki dan sterilizirala, to je bio užas. Na samim počecima sam iskuhavala sve u loncu, onda sam kupila sterilizator. Nije mi sterilizator puno pomogao jer mi nikad nije stalo svo suđe pa sam morala u vise navrata sterilizirati. Također, kako sam imala bočice raznih marki, neke su bile previsoke za sterilizator prilagođen samo toj marki sterilizatora. Onda sam saznala da se ne mora sve svaki dan sterilizirati (vidi tekst Moram li sterilizirati svaki dan). To mi je pomoglo, ali i dalje sam morala to suđe prati.
Uglavnom, sad kada dojim, sam preporođena sto se toga tiče.
Izlasci van su lakši
Izlasci van s djetetom su puno jednostavniji. Samo se obučemo i to je to. Treba li kapa ili ne je sve o čem trebam razmišljati. Nema razmišljanja imam li čistu bočicu, imam li sredstvo za dezinfekciju ruku, imam li prokuhanu vodu, imam li prah u dozama. Ili kad sam hranila dijete s mojim izdojenim mlijekom, da li da grijem mlijeko ili nosim hladno, koliko da uzmem, a da ne moram baciti ako se ne potroši, što ako je vani +38, što ako je -10, hoće li se mlijeko pokvariti ili smrznuti…
Najučinkovitije oruđe smirivanja i uspavljivanja dojenčeta
Dojenje nije JEDINI način za smirivanje i tješenje, ali je svakako najbrži i najučinkovitiji. Kad je beba premorena, daj sisu. Kad ne može zaspati, daj sisu. Kad je prestrašena, daj sisu.
Bebe znaju imati fazu pa recimo ludila predvečer. Postanu jako nervozni, sisali bi non stop, date im sisu, onda je ipak neće pa onda ipak hoće i tako unedogled. Onda je napokon prihvate i ne puštaju kao da nisu sise vidjeli danima. To se zove cluster feeding, obično se događa u večernjim satima i slijedi mu obično par sati neprekinutog spavanja. To stanje je normalno i tad vam ne preostaje ništa drugo nego izmjenjivati nošenje i dojenje dok se dijete ne smiri, doji i zaspi.
Ja sam se „borila“ sa tim tako da sam znala nositi pa kad bi se unervozio, staviti na cicu pa bi malo cicao pa kad odgurne cicu, onda ga stavim u krevetić u kojem bude miran 2 min, onda opet nervoza. Onda tako u krug – nošenje, dojenje, krevetić dok se ne bi napokon primirio na cici i maratonski dojio pa zaspao i spavao 2 do 3 sata (nama je spavanje u komadu 2 sata bilo wow koji uspjeh). Kod nas bi ta nervoza trajala oko 1 sat, cluster feeding oko 1.5 sat i onda spavanje 2-3 sata. Kod vašeg djeteta može biti skroz drugačije, i u izgledu i trajanju.
U tim fazama dojenje po meni stvarno ima nezamjenjivu ulogu i jako olakšava život roditeljima.
Kod nedojenog djeteta, ove faze su mi duže trajale i osjećala sam se nemoćno. Još mi dijete nije prihvaćalo dudu pa zaista nije imao utjehu u sisanju makar dude.
Kad nisi siguran jel gladan, daš sisu, ako neće, spremiš je i to je sve
Ovako, svi roditelji su na početku opsjednuti time jel dijete gladno ili nije. Svaki kme ili svako meškoljenje se tumači kao glad. Tako 100 puta dnevno pomislite „možda je sad gladan“. I kad to pomislite, želite djetetu i ponuditi hranu.
Kad ne dojite, ovo znači pripremu adaptiranog mlijeka. Kad ga pripremite i ako ga dijete neće tj. nije u tom trenu gladno, imate pola sata da iskoristite to mlijeko ili ga, prema uputama na kutiji, trebate baciti i idući put ponuditi svježe napravljeno. Možda si mislite pa ko se drži uputa. Ok, ne morate se vi toga držati ako nećete, ali to je na vašu dušu i vašu odgovornost. Proizvođač garantira sigurnost proizvoda samo ako je proizvod napravljen i tretiran prema uputama. Za sve varijacije, odgovorni ste sami.
Kod hranjenja izdojenim mlijekom, stvar je jednako komplicirana. Izvadiš mlijeko iz frižidera, podgriješ, ponudiš mlijeko, dijete neće. Ok, neće. Ali, jednom podgrijano mlijeko se ne smije vratiti u frižider. Što ako nakon toga izdojite još mlijeka? Hoćete li kad dijete ogladni, dati podgrijano mlijeko ili ovo svježe izdojeno? Ja sam davala uvijek svježe izdojeno, ali to bi često značilo bacanje podgrijanog, a to mi je užasno teško padalo. Srce me boljelo pri svakom bačenom mililitru jer je u svaki izdojeni mililitar uloženo puno truda, vremena, ljubavi.
Kad dojite, čim posumnjate na glad ili samo želju za sisanjem, izvadite sisu. Ako dijete neće, spremite je natrag. Za 5 min vam se opet čini da je gladan, ponovite postupak. I tako 100 puta ako treba. Nema toliko dilema, nema toliko pitanja.
S vremenom naučite prepoznavati znakove gladi i sve ide lakše, ne nudite ni sisu ni bocu 100 puta, ali treba doći do tog stadija. Lakše je taj stadij prebroditi uz dojenje.
Nema gadgeta, nema opreme
Neovisnost o proizvodima mi je jedno od glavnih prednosti dojenja. Mame koje isključivo doje su puno manja meta raznih industrija od mama koje ne doje. Mame koje ne doje su meta industrija adaptiranog mlijeka i bočica, recimo. O tome pišem u tekstu Dojenje oslobađa: zašto je dobro biti neovisan o industriji.
No, postoje proizvodi koji se pokušavaju nametnuti i mamama koje doje. Npr. marame za dojenje ili pumpice koje rade vakuum i koje se stave na drugu dojku dok dojiš na prvu eda bi se skupilo mlijeko koje curi iz druge. Vjerojatno ima još toga. Apeliram na žene koje doje da što manje koriste te proizvode. Zato da bi bile samostalne i neovisne, ne zato što želim propast nekog tko se recimo bavi šivanjem marama za dojenje.
Ja sam čvrsto odlučila ne koristiti apsolutno niti jedan proizvod za „lakše“ dojenje jer želim imati sve benefite dojenja. Ne želim pri izlasku iz kuće razmišljati kako moram uzeti i tu maramu. Ne želim ne moći dojiti vani jer sam zaboravila maramu i sl.
Nema plača noću
Puno je manje plača i danju i noću, ali noćni plač posebno para uši. Kad primijetite rane znakove gladi, prije plača, samo izvadite sisu i to je to. Nema odlaska u kuhinju i spravljanja obroka što obično dovodi do plača (djetetovog, a nekad i vašeg) jer niste dovoljno brzo reagirali. Puno je lakše prebroditi noć, čak i ako dijete puno doji, kad nema plača.
Nema dizanja noću
Ovo mi je toliko super da ne mogu opisati. Mi smo napravili takav aranžman spavanja da dijete spava s nama. Čim se počne meškoljiti, hrana je tu. Nahranim ga uz minimalno micanja. Puno manje mi „razbije“ san, iako iskreno govoreći, hranim puno češće noću nego kad sam hranila na bočicu. Također, ne spadam među one žene koje prespavaju podoj, polubudna sam, ali i to je lakše nego potpuno razbuđivanje i dizanje.
Puno sam opuštenija po pitanju uvođenja dohrane (krute hrane)
Kad sam uvodila dohranu prvom djetetu, većinom je već bio na adaptiranom mlijeku, jako malo mog mlijeka je dobivao. Onda sam odlučila i skroz prestati izdajati jer sam zaključila da mi je bolje investirati vrijeme u kuhanje i pravljenje domaćih kašica nego na izdajanje.
Ali tako mi je to adaptirano išlo na živce. Em smrdi, em kakica smrdi i puno je gušća i teže ide van, em sam imala strahove i brige vezane za kvalitetu i sigurnost mlijeka spomenute u tekstu Dojenje oslobađa: zašto je dobro biti neovisan o industriji.
To mi je sve stvorilo pritisak da moram što prije uvesti što više obroka čvrste hrane, ne bih li smanjila količinu popijenog adaptiranog mlijeka. Mislim da mi je logika bila kriva od starta jer djetetu je mlijeko (bilo ad, bilo majčino) osnovna hrana cijelu prvu godinu, a čvrsta hrana samo nadopuna (zato se i zove DOhrana). I nema tu nekog velikog smanjivanja u količini mlijeka cijelu prvu godinu. Moje dijete je još i jako sporo prihvaćalo dohranu i to me jako frustriralo.
Sada kada dojim, uopće se ne opterećujem time što mi i ovo dijete sporo prihvaća dohranu jer je na mom mlijeku i znam da dok god doji, dobiva sve što mu treba, cijelu prvu godinu.
Neovisnost o satu
Opet ja o neovisnosti. Kod hranjenja na bočicu, puno sam više pažnje polagala na brojanje mililitara i gledanje na sat kako bih skužila kad je vrijeme hranjenja i je li dijete gladno. Osim što to nekako udaljuje od djeteta, također i ubija spontanost. Nameće nekakvu nervozu. Ako dijete jede oko 11, onda sam već u 10:30 bila u niskom startu.
Sad nemam pojma kad bi dijete trebalo jesti i nisam opterećena razmišljanjima tipa obično jede oko 11, zašto danas nije. Istina, do takve razine spontanosti treba doći. Treba vremena, strpljenja, promatranja djeteta i učenja ranih znakova gladi (plač je kasni znak gladi, samo mala napomena).
Na početku svoje dojilačke karijere, pratila sam koliko podoja imamo u 24 h i pazila da razmak izmedju 2 podoja ne bude veći od 2 sata. Učila sam koje znakove daje moje dijete kada želi dojiti, ali mi je i sat bio od velike pomoći. Nakon neka 2 mjeseca dobila sam samopouzdanje da znam prepoznati znakove da je vrijeme za dojenje i da sam sposobna sama nahraniti dijete tj. da je moje dojenje dovoljno. Tad sam odlučila odbaciti sat i samo se pouzdati u svoje dijete i njegove signale. I osjećaj je super. Nemam pojma koliko puta dnevno dojimo, koliko dugo traje podoj, koliko puta doji noću.
Neopterećenost brojevima
Kod hranjenja na bočicu, znala sam zapadati u prave krize-zašto je danas toliko pojeo, a ne onoliko, zašto sam izdojila manje nego jučer. Na početku smo čak previše hranili dijete mojim izdojenim mlijekom jer nam je cilj bio postići mililitre s kutije adaptiranog mlijeka (ovo je užasno krivo). Zato je povraćao u mlazu, imao bolove u trbuhu itd.
Kod dojenja, nema brojanja mililitara, uspoređivanja s jučer i zapitkivanja zašto danas jede tako malo. Nemam pojma koliko ml mi dijete unosi i tako me nije briga. Vidim po pelenama, boji mokraće i po njemu da je super tj. da unosi dovoljno. Kako znati unosi li dojeno dijete dovoljno mlijeka, čitajte ovdje.
Utjeha u bolesti
Kada mi je ovo dojeno dijete bilo bolesno, dojenje je i meni i njemu bilo velika utjeha. Njemu jer im je sisanje samo po sebi utjeha, a meni jer sam imala osjećaj da mu mogu nekako pomoći. Osjećaj bespomoćnosti u bolesti je za roditelja grozna stvar.
Isto je i sa izbijanjem zuba. Dojenje dokazano smanjuje bol tj. djeluje analgetski i ja to na primjeru svoje djece zaista i vidim. Bol zbog izbijanja zuba smo kod nedojenog djeteta rješavali nošenjem, nunanjem, ljuljuškanjem i to je ok. Dijete se i tako utješi, ali dojenje je TOLIKO lakši način tješenja. Ne moraš se dići iz kreveta ako se radi o noći (a najčešće se radi). Samo daš sisu i odmaraš, a dijete se tješi i spava.
Prednosti nedojenja u odnosu na dojenje – osobno iskustvo
Da, evo priznajem, ima i ovog. Iako sam zagriženi fan dojenja, neke stvari iz nedojilačkog života mi fale.
Neovisnost
Sad kad dojim, dijete ili vodim svugdje sa sobom ili ne izbivam iz kuće duže od 2 sata. Također, fali mi i osjećaj tjelesne neovisnosti. Kad hranite dijete svojim mlijekom, mlijeko mora van, dalo se vama ili ne. Inače vam ne gine mastitis i smanjenje produkcije.
Vjerojatno je ovo jako nemajčniski za napisati, ali da, ponekad mislim skini mi se sa sise. Ponekad sam na rubu i mislim si ne da mi se više. Ponekad je naporno biti jedina i odgovorna za djetetovo hranjenje. Dijete mi sad ima 10 mjeseci i sa 9 je ušao u neku fazu (skok u rastu?) u kojoj svako malo doji, kao novorođenče. I da nisam jako motivirana, da ne znam da je to normalno ponašanje za dob, možda bih odustala.
Mislim da su krize u dojenju normalna stvar, kao i u svakom odnosu, kao i u svakom poslu. Meni kod tih kriza jako pomaže da se netko pojačano brine o meni. Tipa mama mi napravi kolač. Krize dođu i prođu, to je jednostavno tako, bar kod mene. Dojenje nije nekakav pravocrtni put, ima svoje ups and downs i kao takvog ga treba prihvatiti.
Spavanje u komadu
Dok nisam dojila, muž je mogao preuzeti dio hranjenja, pogotovo mi je bilo super kad bi preuzeo noćnu smjenu.
No, jednom će i moje dojeno dijete prespavati noć bez hranjenja, samo moram čvrsto vjerovati u to.
Bilo tko (bake, dede) može nahraniti dijete
Dijete možete ostaviti baki ili kome već i čak na par dana otići recimo s mužem na romantično putovanje. Sa dojenim djetetom, zaboravite na ovo. Teoretski, možete se na putu izdajati i tako oponašati dojenje da biste održali laktaciju i ne dobili mastitis, ali mislim da bi to manje više ubilo romantiku.
Za kraj
Dojenje mi je dalo moć i odlično oruđe za smirivanje i uspavljivanje djeteta.
Nebitno koliko plusića ima dojenje, a koliko nedojenje, zaista se više nikad ne bih vraćala na nedojenje. Ove ne-zdravstvene prednosti dojenja su po meni jednako važne kao i zdravstvene. Jer poboljšavaju kvalitetu života i jednostavno olakšavaju život. Dojenje je super alat, osnažuje i olakšava, iskoristite ga.
Ukoliko imate problema s dojenjem, javite mi se.