Ono kad ti društvo ne omogućuje da dojiš

Često spominjem u svojim tekstovima da nam je kultura nedojilačka. Pa što to točno znači? Što je nedojilačka kultura? To je #onokad:

  1. U životu nisi vidjela ženu kako doji, osim možda ovlaš negdje vani.
  2. Kao mala, dobivala si lutke uz koje je išla bočica.
  3. Kad zamišljaš prizor bebe, automatski zamišljaš i dudu i/ili bočicu…
  4. …jer ne kužiš da su duda i bočica izumljene kao zamjena za dojku, a ne obrnuto.
  5. Kad si trudna i ne padne ti napamet da je dojenje nešto o čemu bi se trebalo educirati.
  6. S druge strane, uđeš u DM vidjeti što ti treba za bebu i na policama stoje kutije adaptiranog mlijeka, raznih brandova i formulacija i misliš si kako bi dobro bilo proučiti sve i skužiti razliku.
    Uđeš u dm i provedeš sate razabirući kakva je koja bočica i duda…
    …jer ako su te kutije i bočice tu, onda su očito potrebne.
  7. Kad si trudna i kreneš se educirati o dojenju, ali dostupne su ti samo beskorisne informacije (anatomija dojke, dobrobiti dojenja, fiziologija i sastav mlijeka).
  8. Ideš ginekologu 10 puta na UZV i ni jednom u toj ambulanti ne čuješ riječ “dojenje”.
  9. Isti ginekolog ti ne spomene da je 2 kata ispod njega grupa za potporu dojenju.
  10. U rađaonu uđes bez znanja kako pratiti je li dojeno dijete sito i koliko često bebe zapravo jedu…
  11. …ali za znanjem što je slow-flow duda, koja bočica sprječava grčeve i koja duda ima najpovoljniji utjecaj na razvoj čeljusti.
  12. Kad u rodilištu ništa s dojenjem ne ide kako treba, a sestre se samo pogledavaju i prepuštaju te onoj drugoj.
  13. Kad ti patronažna dođe doma i kaže “ma niš od toga”.
  14. Ili kad pak imaš sreću i primalje i patronažna imaju vremena, znanja i volje pomoći ti s dojenjem, ali ti se čudiš čemu to, doživljavaš to kao pritisak jer zbog svega prije navedenog nemaš pojma da dojenje JE važno i da bočica i ad  NISU iste kao dojenje.
  15. Kad misliš da je dojenje sudbinski predodređeno.
  16. Kad misliš da je dojenje isključivo stvar sreće.
  17. Kad ne znaš da je uspostava dojenja proces koji traje tjednima.
  18. Kad nikad nisi čula za termin uspostava dojenja i misliš da ako iste sekunde nisi prodojila, ništa od toga.
  19. Kad to isto misli osoblje u bolnici, patronažna, pedijatar i ginekolog.
  20. Kad je jedino predloženo rješenje za probleme dojenja nadohrana.
  21. Kad misliš kako je dojenje najbolje i najpriprodnije, a alternativa (adaptirano i bočica) dobra i prirodna.
  22. Kad se provode kliničke studije koje potvrđuju prethodnu stavku.
  23. Kad te okolina tješi da su dojenje i bočica isto.
  24. Kad te okolina tješi da ni ti nisi dojena, pa šta.
  25. Kad te mama/svekrva tješe kako ni one nisu imale mlijeka.
  26. Kad ti doktor kaže da se ne živciraš jer tisuće beba nisu okusile majčino mlijeko i ništa im ne fali.
  27. Kad doktor niti ne shvaća da je zaštita i promocija u opisu njegovog posla…
    …a kamoli da mu padne napamet educirati sebe i tebe (“ne želi ti raditi pritisak”).
  28. Kad studiraš medicinu i o dojenju čuješ nešto na jednom predavanju, al ne slušaš detaljno jer znaš da to neće pitati na ispitu.
  29. Kad proizvođač bočice piše da je njegov proizvod najsličniji dojci.
    I kad ga nitko ne kazni zbog laganja.
  30. Kad na zidovima pedijatrijskih čekaonica vise reklame za adaptirano mlijeko.
  31. Kad se u Paediatriji Croatici (stručni časopis za pedijatre i sve koji se bave djecom) reklamira adaptirano mlijeko (ne, reklama NIJE edukacija, ako ste pomislili pa moraju se doktori educirati i o tome).
  32. Kad stručnjaci na području dojenja drže predavanja na kongresima sponzoriranima od strane proizvođača adaptiranog mlijeka.
  33. Kad misliš da si pro dojenje u javnosti, ali istovremeno kažeš “ali, samo ako je diskretno, pa nećemo vaditi sise u tramvajima”.
  34. Kad ti je nepojmljivo da netko doji dijete duže od godine dana.
  35. Kad si na porodiljnom i od svih kućanskih obaveza ne stigneš dojiti i normalnije ti je prestati dojiti nego tražiti pomoć okoline. Jer misliš da sve moraš sama.
  36. Kad imaš poteškoća s dojenjem,

doživiš traume,

zamrziš dojenje,

od 3 prijateljice čuješ ista iskustva,

mama ti potvrdi da je to kod vas genetski jer ni ona nije mogla dojiti,

doktor/patronažna ti samo kaže adaptirano,

okolina ti potvrdi da je dojenje precijenjeno i da se ne isplati mučiti i

onda ti to sve preneseš drugim ženama,

i jednog dana svojoj kćeri/snahi,

i tako ZATVORIŠ KRUG NEDOJENJA.