Prenosim priču mame čije dijete je imalo posteriorni frenulum (resicu ispod jezika) uz par disclaimera.
Ova priča je kombinacija osobnog iskustva mame koja ju je napisala i stručnosti. Ovaj tekst ponajviše preporučujem liječnicima koji dolaze u dodir s bebama.
Priča ove mame počinje lošim početkom u bolnici tj. hranjenjem na bočicu u rodilištu, a bez posebne medicinske indikacije.
Jedna divna mama povjerila mi je svoje loše iskustvo dojenja u rodilištu.
Jedna divna mama mi je povjerila svoje iskustvo postporođajne psihoze. Dopustila mi je da ga podijelim s vama. Priču prenosim u cijelosti.
Baš sve žene mogu isključivo dojiti? Sve će biti ok ako se malo više potrudite? Hm… Jedna divna mama, zovimo je Lukina mama, podijelila je sa mnom svoje iskustvo dojenja uz nedovoljnu produkciju mlijeka. Dozvolila mi je dijeljenje priče sa vama i zahvaljujem joj na tome od sveg srca. Što kad mlijeka jednostavno nema dovoljno? Uz svo znanje, stručnu pomoć, trud…jednostavno ga nema dovoljno.