Jedna divna mama mi je povjerila svoje iskustvo postporođajne psihoze. Dopustila mi je da ga podijelim s vama. Priču prenosim u cijelosti.
Jelena Dimnjakovic
Osim na mojim stranicama koje imaju puno tekstova o dojenju i isključivom izdajanju, a i imat će još i više, pouzdane informacije možete pronaći:
Ako ste se odlučili educirati o dojenju (što je super odluka, čestitam!), pitanje koje će vam se nametnuti je što čitati. Ovdje možete saznati što NE čitati. Tipovi tekstova o dojenju koje treba izbjegavati su svakako tekstovi s portala namjenjenih reklamiranju proizvoda.
Trudnice koje se educiraju o dojenju imaju veće šanse za uspostavu dojenja. Pod educiranje svakako spada i čitanje o dojenju. Evo jednog primjera što NE čitati. Svakako ne preporučujem čitanje tekstova sa stranica proizvođača adaptiranog mlijeka. Da se razumijemo, ovdje ne mislim na čitanje o adaptiranom mlijeku. To čitajte ako želite. Ali nemojte čitati kad oni pišu o dojenju.
Dojenje nas osnažuje na način da nas čini neovisnima o znanstvenim inovacijama i trendovima industrije adaptiranog mlijeka i bočica.
U jednom od mojih tekstova opisana je priča Lukine mame, mame koja je dojila uz IGT tj. hipoplaziju dojke, stanja manjka mlijeka