Kad proizvođači zamjenskog mlijeka pišu o dojenju

Trudnice koje se educiraju o dojenju imaju veće šanse za uspostavu dojenja. Pod educiranje svakako spada i čitanje o dojenju. Evo jednog primjera što NE čitati. Svakako ne preporučujem čitanje tekstova sa stranica proizvođača adaptiranog mlijeka. Da se razumijemo, ovdje ne mislim na čitanje o adaptiranom mlijeku. To čitajte ako želite. Ali nemojte čitati kad oni pišu o dojenju.

Prije svega disclaimer:

Ovaj tekst nije namijenjen izazivanju osjećaja krivnje

Tekst je prvenstveno namijenjen roditeljima koji se dvoume između dojenja i hranjenja adaptiranim mlijekom. Želim im pružiti uvid u inače slabo dostupne činjenice kako bi mogli donijeti informiranu odluku. Tekst nije namijenjen izazivanju osjećaja krivnje roditeljima koji već hrane ili su hranili dijete adaptiranim mlijekom. U kategoriju potonjih spadam i sama.

Napominjem da sam stava da adaptirano mlijeko nije štetno kada je potrebno. Ono, u uvjetima kad dojenje nije uspostavljeno, omogućuje preživljenje djeteta i samim time ne može biti loše. Loše je sve ono što je dovelo do toga da netko ne doji. To je pak zasebna tema koju obrađujem u tekstu Zašto žene ne doje.

Ovaj tekst NIKAKO ne znači da ako dojeno dijete ne napreduje, ne smije dobiti adaptirano mlijeko. Adaptirano mlijeko može biti most tj. može se davati privremeno dok se problemi dojenja ne riješe. Takva nadohrana može prerasti i u trajnu ako je potrebno. I to je ok. Ponavljam, adaptirano mlijeko nije štetno kad je potrebno. O toj tematici više čitajte u tekstu Breast is best: Kako smo promašili ceo fudbal.

Nakon svih ograda i opravdavanja, krenimo. Zašto ne čitati o dojenju na stranicama proizvođača adaptiranog mlijeka:

Primjer napisa na stranici jednog od proizvođača

Na stranici jednog od proizvođača zamjenskog mlijeka dostupnog kod nas piše:

„Zadovoljava sve prehrambene potrebe dojenčeta od rođenja do treće godine života i ima sličan sastav kao majčino mlijeko.“

„Za dojenče je majčino mlijeko najprirodnija hrana koja je ujedno najprilagođenija njegovim potrebama. Često se događa da dojenje usprkos trudu i ustrajnosti mame nije moguće ili se mora prekinuti zbog bolesti, odnosno količina majčinog mlijeka ne zadovoljava potrebe dojenčeta. Tada je najbolja zamjena za dojenje uporaba mliječne hrane koja sadrži sve hranljive tvari koje su djetetu potrebne za zdrav razvoj i rast.“

Dakle, svakako jedan od tipova tekstova o dojenju koje treba izbjegavati, vuk u janjećoj koži, licemjer nad licemjerima – proizvođač zamjenskog mlijeka koji piše o dojenju i majčinom mlijeku. Ti tekstovi obiluju lažima. Da, doslovno, najdoslovnije, oni lažu, prenose neistine, kako god hoćete. Zašto? Da bi potkopali vaše samopouzdanje i uvjerili vas da je njihov proizvod često potreban, tako da kad/ako zagusti vi pomislite aha ok, to je to, sad mi nema druge nego adaptirano. Drugi razlog je naravno da bi prikazali svoj proizvod istovjetan majčinom mlijeku. Evo moji komentari plavih dijelova:

„Ima sličan sastav majčinom mlijeku“ .

Ovo je laž. Žao mi je, zamjensko mlijeko pokušava oponašati sastav majčinog mlijeka, ali to nikome još nije uspjelo. Zašto nitko nije uspio napraviti nešto slično majčinom mlijeku? Jer je majčino mlijeko živi organizam, prepun stanica i molekula koje se, za sad, ne mogu replicirati. Matične stanice, leukociti, zatim razne molekula koje može proizvesti samo živi organizam, dobre bakterije… ničeg toga nema u adaptiranom. Antropolozi kažu da je dojenje kao metoda hranjenja vjerojatno nastala zbog potrebe da se stanice i molekule imunološkog sustava nekako prenesu od odraslog organizma nezrelom organizmu. Dakle, imunološka uloga majčinog mlijeka je jedna od ključnih. Adaptirano mlijeko nema niti jednu stanicu ili molekulu imunološkog sustava. I jako bitna informacija – sastav majčinog mlijeka NIJE DO KRAJA POZNAT. Ne možete oponašati nešto što ne poznajete. Tako da, ne, adaptirano mlijeko nije slično majčinom. Da, kad majka ne doji, adaptirano je hrana izbora, ali to i dalje ne znači da je slično majčinom.

„Majčino mlijeko je najprirodnija i najprilagođenija hrana“, vele.

To bi značilo da postoje prirodna, prirodnija i na kraju najprirodnija. Prilagođena, prilagođenija i najprilagođenija. Ali, ne postoje. Majčino mlijeko je jedina hrana za dijete napravljena u prirodi. Dakle, majčino mlijeko je prirodna hrana, a ne najprirodnija. Prilagođena djetetu, a ne najprilagođenija. Korištenjem superlativa, predstavljaju majčino mlijeko kao kategoriju iznad, a svoj proizvod kao standard. Podlo. Ili najpodlije.

„Često se događa da dojenje nije moguće“.

Koje su to točno situacije, a da su ČESTE, a da dojenje nije moguće? I to da dojenje uopće nije moguće. Znači, nema ni kapi ili da dijete ima kontraindikaciju za dojenje? Recimo, smrt majke po porodu? Jel to često? Galaktozemija djeteta? Jel to često? Zapravo, možda su i pravu, često majke ne doje, ali zato što nemaju podršku i nemaju znanje, zato što oni koji ih kao podržavaju nemaju znanje. A ne zato što je to neka intrinzična karakteristika dojenja, ne zato što im njihova biologija ne dozvoljava. A industrija želi upravo to, da sumnjate u svoju biologiju. Ne pišu oni ovo da bi vam osvjestili da medicinski djelatnici ne znaju o dojenju ili da neke medicinske prakse i zdravstveni sustavi nisu dojenje friendly već da vam potkopaju samopouzdanje.

„Često se događa da se dojenje mora prekinuti zbog bolesti.“

Čije bolesti? Majčine? Djetetove? Koje bolesti često zahtjevaju prekid dojenja? Koje bolesti su česte u populaciji rodilja, a da zahtjevaju prekid dojenja? Meni ništa ne pada napamet. Da, u nekim stanjima majke zajedno sa liječnicima odlučuju prekinuti dojenje. I to je u redu ako su majka i liječnik informirani. A o tome bi se dalo raspravljati. Ali, da li je potreba prekida dojenja zbog majčine bolesti česta? Ne vjerujem, populacija dojilja i rodilja je generalno među zdravijima. Neka novorođenčad je po rođenju odvojena od majke jer su bolesni. Takvim bebama itekako treba majčino mlijeko koje mogu dobiti ako se majka izdaja za vrijeme razdvojenosti. Koliko god se trudila, ne mogu pronaći stanja na koja se ta rečenica odnosi.

„Često količina mlijeka ne zadovoljava potrebe novorođečeta“.

Još jedna laž. Stvar je u riječi često te opet u insinuaciji da je vaša biologija upitna. Ponekad, uglavnom zbog nepravilnog dojenja, uspostava dojenja ne ide glatko, količina mlijeka se zaista smanji, i može se dogoditi da je potrebna nadohrana adaptiranim. To nije karakteristika samog procesa dojenja već loše pomoći koju majka dobije, neznanja i loših savjeta. Biologija velike većine žena itekako dozvoljava proizvodnju optimalne količine mlijeka. Stanja koja rezultiraju trajno smanjenom količinom mlijeka su rijetka – npr. nedovoljno razvijeno žlijezdano tkivo dojke ili stanje nakon operacije smanjenja grudi. Dakle, da, moguće je da dijete i trajno treba nadohranu i te majke i djeca zaslužuju posebnu pažnju. Ali, i tu je dojenje moguće jer stvarno rijetko koja žena ne proizvodi baš ni malo mlijeka. I te situacije nisu česte.

„Adaptirano mlijeko sadrži sve hranjive tvari koje su djetetu potrebne“.

Vidi komentar pod „ima sličan sastav majčinom mlijeku“. Dijete će preživjeti na adaptiranom, bit će sretno i voljeno jer ljubav i sreća ne ovise o načinu hranjenja. Ali, da adaptirano sadrži sve hranjive tvari koje su djetetu potrebne, ne.

I za kraj

Na kraju apeliram da, što se dojenja tiče, ne čitate, bar ne za ozbiljno ovakve tekstove. Ok je ako se želite informirati o adaptiranom mlijeku, onda čitajte stranice proizvođača. Ali ne čitajte na njihovim stranicama o dojenju. Jer nekome tko zarađuje od nedojenja, sigurno nije u interesu zaštita vašeg dojenja.

 

Leave a comment