Dojenje oslobađa: Zašto je dobro biti neovisan o industriji

Zdravstvene prednosti dojenja su česta tema raznih tekstova namijenjenima budućim i sadašnjim roditeljima. Također, generalno se dosta piše o zdravstvenim rizicima nedojenja. Tako se spominje kako dojenje štiti dijete od npr. razvoja dijabetesa, a nedojenje recimo nosi rizik od razvoja pretilosti i astme.

No, malo se piše i priča o tome koji su potencijalni zdravstveni rizici koji proizlaze iz samog načina razvoja adaptiranog mlijeka, proizvodnje, kontrole njihove kvalitete, uvjeta za izlazak na tržište i marketinga. Isto vrijedi i za bočice. Tema je jako široka, ja ću u ovom tekstu obraditi tek jedan mali segment.

Zašto se o toj temi generalno malo piše i priča? Osim što se štite interesi industrije i proizvođača mlijeka i bočica, mislim da se tu radi i o političkoj korektnosti. Nitko ne želi povrijediti osjećaje roditelja koji ne doje.

Ja se s potonjim slažem, sasvim je ok biti obziran, ali nije ok zakidati buduće roditelje koji još imaju šansu za dojenje, za važne informacije. Zato pišem ovaj tekst. No ipak, ljubazno upozoravam: ako ne želite čitati “kritike” adaptiranog mlijeka, preskočite ovaj tekst.

Ovaj tekst nije namijenjen izazivanju osjećaja krivnje

Tekst je prvenstveno namijenjen roditeljima koji se dvoume između dojenja i hranjenja adaptiranim mlijekom. Želim im pružiti uvid u inače slabo dostupne činjenice kako bi mogli donijeti informiranu odluku. Tekst nije namijenjen izazivanju osjećaja krivnje roditeljima koji već hrane ili su hranili dijete adaptiranim mlijekom. U kategoriju potonjih spadam i sama.

Napominjem da sam stava da adaptirano mlijeko nije štetno kada je potrebno. Ono, u uvjetima kad dojenje nije uspostavljeno, omogućuje preživljenje djeteta i samim time ne može biti loše. Loše je sve ono što je dovelo do toga da netko ne doji. To je pak zasebna tema koju obrađujem u tekstu Zašto žene ne doje.

Ovaj tekst NIKAKO ne znači da ako dojeno dijete ne napreduje, ne smije dobiti adaptirano mlijeko. Adaptirano mlijeko može biti most tj. može se davati privremeno dok se problemi dojenja ne riješe. Takva nadohrana može prerasti i u trajnu ako je potrebno. I to je ok. Ponavljam, adaptirano mlijeko nije štetno kad je potrebno. O toj tematici više čitajte u tekstu Breast is best: Kako smo promašili ceo fudbal.

Nakon svih ograda i opravdavanja, krenimo. O kakvoj neovisnosti od industrije to točno pričam?

Neovisnost od znanstvenih inovacija – primjer Aptamil

„Neovisnost od inovacija“. Možda zvuči kao oksimoron, ali nije. Kada proizvođač adaptiranog mlijeka kaže da prati sve inovacije ili radi na stalnom poboljšanju svog proizvoda, to možda zvuči super. Svi želimo najmodernije, najbolje, State of the Art, pogotovo za svoje dijete. Ali, inovacije mogu, a i ne moraju biti super. Evo primjera iz stvarnog života:

2018. godine, u Velikoj Britaniji, roditelji beba hranjenih mlijekom marke Aptamil žalili su se da im djeca imaju probavnih poteškoća nakon hranjenja novom formulacijom mlijeka. Također su imali problema u pripremi proizvoda. Naime, adaptirano mlijeko je prah koji se doma miješa s vodom i tako se dobije finalni proizvod. Ovaj prah se nije htio do kraja „otopiti“. Roditeljima se nije svidjelo ni to što je proizvod poskupio.

Proizvođač Danone ozbiljno je shvatio pritužbe i objasnio da su promijenili sastav formule i da su izdali nove upute za pripremu. Na upit roditelja što je mijenjano i zašto je proizvod poskupio, izjavili su da su uzrok svemu „znanstvena istraživanja“. Rekli su da su promjene formule rezultat „znanstvenih istraživanja“, a i da ta istraživanja koštaju pa su smanjili pakiranje proizvoda za 100 grama, a ostavili istu cijenu.

Nisu objasnili što je mijenjano, zašto je mijenjano. Nisu dali mogućnosti roditeljima da nastave koristiti „stare“ proizvode. Osobno bih bila ljuta i zabrinuta da sam tad hranila dijete tom hranom. Osjećala bih se izdano i nemoćno. Želim znati čime hranim dijete, želim znati po čemu se novi proizvod razlikuje od starog. Želim imati mogućnost izbora ne koristiti novo ako mi staro odgovara.

Ako imate bezgranično povjerenje u industriju i vjerujete da im je prvi i jedini cilj dobrobit majki i djece, onda vam možda ovako nešto i ne smeta. Možda se i veselite jer vjerujete da je novo automatski i bolje. I to je ok, blago vama. Ja sam skeptična pa im ne vjerujem baš previše (ili uopće).

Ne tvrdim da namjerno rade na štetu djece, ali sumnjiva mi je ta šutnja o detaljima. Zar se ne bi, da imaju čime, pohvalili? Da su stvarno nešto inovirali i poboljšali proizvod, zar ne bi trubili o tome i stavili veliki natpis na kutije? O čem se tu onda zapravo radi? Previše je to pitanja da bih ja mirno spavala.

No da budem iskrena, ja ne bih mirno spavala ni da su rekli da su zaista inovirali nešto i poboljšali proizvod.

Zašto sam skeptična prema industrijskim inovacijama?

Kao prvo, zapitajmo se govorimo li stvarno o inovacijama. Krajnji cilj industrije adaptiranog mlijeka je napraviti nešto slično majčinom mlijeku. Dakle, ono što industrija pokušava “inovirati” već postoji, imate to u sebi, besplatno. I, usput budi rečeno, industrija nije ni blizu takvog „inoviranja“ tj. kopiranja majčinog mlijeka.

Što to industrija pokušava kopirati, a nikako im ne ide? Samo jedan od primjera je imunološka uloga majčinog mlijeka. Majčino mlijeko vrvi životom tj. stanicama i molekulama imunološkog sustava koje inače kolaju u našoj krvi. Služe zaštiti od infekcija. Bebe se rađaju s nezrelim imunološkim sustavom i nisu same sposobne proizvesti mnoge od tih molekula i stanica. Tome služi dojenje, da veliki organizam prenese malom organizmu ono što malom organizmu fali. Dijete majci putem sline šalje poruku što mu je, prijeti li mu neka infekcija, a majka onda proizvodi protutijela koja mu trebaju i daje mu ih putem mlijeka. Dijete tako lakše i brže preboli infekciju ili se ona uopće ni ne razvije.

Adaptirano mlijeko nema takvih molekula ni stanica, ono je u odnosu na majčino mlijeko mrtva, statična tekućina. Industrija do sad još nije uspjela kopirati ništa od bitnih imunoloških komponenti majčina mlijeka iako se vrijedno trude.

Što bi se dogodilo da industrija uspije replicirati barem jednu bitnu imunološki aktivnu molekulu?

Da se to dogodi, reklamirali bi kako njihovo mlijeko sada sadrži tu novu molekulu, nazovimo je molekula X, i vjerojatno bi rekli da ima povoljan utjecaj na djetetov imunitet. No, da li je tvrdnja da ta nova molekula ima povoljan utjecaj na imunitet točna? Može, a i ne mora biti. Dapače, može imati i negativan utjecaj. Zašto?

Molekula u majčinom mlijeku ima puno i one djeluju sinergistički, međusobno se potpomažu. To znači da jedna molekula ne može djelovati bez druge. Detaljan sastav majčinog mlijeka još nije poznat, svako toliko se otkrije neka nova molekula. Znači, u majčinom mlijeku postoje molekule za koje mi uopće ne znamo. Možda je baš ta još neidentificirana molekula, nazovimo je Y, ključna za rad molekule X. Možda X ne može raditi bez Y. Ili čak možda X ima štetno djelovanje tj. izaziva bolest u odsutnosti molekule Y.

Možemo li ikako znati je li ta novo dodana molekula stvarno super? Djelovanje nove molekule se ne može procijeniti samo u laboratoriju, njenim intenzivnim proučavanjem. Učinak bilo koje tvari na ljudski organizam moguće je utvrditi jedino putem kliničke studije ili primjenom u stvarnom životu. Ukoliko tvar koristimo u stvarnom životu bez prethodnog provođenja kliničke studije, onda stvarni život postaje studija, a korisnici proizvoda pokusni kunići.

Proizvođači adaptiranog mlijeka nisu dužni provoditi kliničke studije nakon promjena u sastavu mlijeka

Na koji način bi se provela klinička studija molekule X? Na način da jednoj grupi novorođenčadi i beba damo „novo“ mlijeko koje sadrži molekulu X, a drugoj grupi „staro“ mlijeko bez molekule X. Bebe bi trebale biti hranjene tako barem godinu dana, a zatim bi ih trebali pratiti godinama. Pratili bi njihov rast, razvoj te prisutnost i odsutnost bolesti. Nakon par godina bi onda usporedili koja skupina je bila koliko zdrava i bolesna. Statistička analiza podataka bi nam rekla je li i koliko je ispitivana tvar X imala utjecaj na zdravlje i bolest djece.

Takvu studiju industrija nije obavezna provesti prije izbacivanja proizvoda na tržište jer adaptirano mlijeko nema status lijeka već hrane. Hrana ne prolazi tako rigorozne kontrole kao lijekovi. Lijek ne može izaći na tržište bez studije poput gore opisane, hrana može.

Dakle, znanstvena inovacija koja se činila super, kao prvo uopće nije inovacija jer kopira nešto što u prirodi već postoji,  a kao drugo, može biti potencijalno štetna. Nećemo znati dok sami ne probamo. Tj. dok naša djeca ne probaju.

A kad se novi proizvod jednom izbaci na police, nema više vraćanja na staro. Ako proizvođač odluči ukinuti stari „model“, to je to, nemate izbora nego koristiti novo i nadati se da će sve biti ok.

Primjer nukleotida

Gore opisano, uspješno kopiranje molekule i stavljanje u adaptirano mlijeko te puštanje na tržište bez studije, se događa i događat će se i dalje.

Npr. molekule zvane nukleotidi su sastavni dio majčinog mlijeka. 1965 Japanci su ih počeli stavljati u adaptirano mlijeko, a 1980ih i 1990ih i ostatak svijeta. Nukleotidi imaju ulogu u gastro i imunološkom sustavu. Ako čitate radove iz 90ih, vidjet ćete da se predstavljaju kao super stvar i velika inovacija u sastavu adaptiranog mlijeka. No također ćete i vidjeti koliko nepoznanica postoji oko nukleotida. Ne zna se čemu točno služe ni u majčinom mlijeku, a kamo li adaptiranom.

Jedan rad o nukleotidima iz 1998 (referenca br 5 dolje u Izvorima na kraju teksta) zaključuje: „Više bazičnih i kliničkih istraživanja je potrebno da bi se definirala biologija i uloga nukleotida u majčinom mlijeku i da bi se kritički procijenila korist nukleotida u dojenačkim formulama te poželjne razine nukleotida u istima.“

Stvar je u tome da je citirani rad pisan NAKON što su nukleotidi već uvelike bili prisutni u dojenačkim formulama u cijelom svijetu, a u Japanu konkretno već više od 30 godina. Dakle, halo, ni bazičnih istraživanja nije bilo dovoljno (na životinjama i u labosima), a kamo li kliničkih (na ljudima) prije izbacivanja proizvoda na tržište!! Pa šta to nije u najmanju ruku zabrinjavajuće?

Možda mislite pa valjda bi se od 1965 do danas već saznalo da nešto nije u redu. Ali kako bi se saznalo? Tko je ikad posumnjao za neku bolest, aha to je možda od nukleotida ili bilo čega iz adaptiranog mlijeka? Ako je i posumnjao, kome je to mogao prijaviti? Za razliku od lijekova, hrana nema transparentan i sustavan način praćenja nuspojava.

Dakle, koristeći adaptirano mlijeko, ovisite o trendovima industrije, njihovim inovacijama i kontrolama tih inovacija. Bit ću politički nekorektna pa ću napisati da je bolje dijete ne izlagati takvom potencijalnom riziku ukoliko ne morate. Kod dojenja nema potrebe za studijama, nema pitanja o sastavu.

Dalje, postoji i problem vezan za pripremu adaptiranog mlijeka kod kuće:

Adaptirano mlijeko nije sterilno

Adaptirano mlijeko je prah koji se miješa sa vodom da bi nastala tekućina koju onda dajemo djetetu.

Taj prah nije sterilan. To znači da može sadržavati štetne mikroorganizme opasne po zdravlje. Da se razumijemo, ne mora ih sadržavati, ali tu onda ovisimo o ljudima koji rade u industriji i o kontrolama njihovog rada. Industrija je otvorena po pitanju nesterilnosti praha, ne otkrivam ja sad tu toplu vodu.

Način na koji se doskače toj nesterilnosti je upravo topla voda (doslovno). Naime, adaptirano mlijeko se priprema tako da se voda prvo prokuha na 100 stupnjeva pa ohladi na 70 stupnjeva Celzijevih. Ta voda temperature 70 se pomiješa sa prahom. Zašto 70 stupnjeva? Jer će ta temperatura pobiti loše bakterije ako ih ima u prahu.

Ok, nisu to neke složene upute. Svi ih mogu slijediti, pod uvjetom da uopće čitaju upute, naravno. No, ako slijedite upute s kutije, ovaj postupak trebate raditi od početka svaki put kad hranite dijete. Ali pobogu kako?? Taj proces traje i traje. Prokuhaj vodu, ohladi na 70, pomiješaj i onda još ohladi na neku pitku temperaturu, tipa 30. A dijete već plače i nervozno je i ljuto i gladno. Kako imati prokuhanu vodu ohlađenu na 70, a da se ne ohladi i da je uvijek spremna? Pojma nemam. Kako brzo ohladiti tekućinu sa 70 na nekih 30ak stupnjeva? Pojma nemam. Kako izvesti cijeli ovaj postupak vani, u npr. parku? Pojma nemam. Ovo zadnje je jako bitno pitanje. Je li uopće moguće pripremiti adaptirano mlijeko na potpuno siguran način igdje osim kod kuće?

Voda u termosici

Ono što sam ja radila, a vjerujem i većina roditelja, je da sam imala prokuhanu vodu u termosici. Ona bi se naravno ohladila i većinom stajala na nekoj pitkoj temperaturi. Tu vodu pitke temperature sam onda miješala s prahom i odmah poslužila djetetu. Znači, prah nije došao u dodir s temperaturom 70 stupnjeva nego cca 30. Dakle, da je bilo štetnih bakterija u prahu, one bi preživjele.

Mene je recimo to stalno mučilo. Što ako je unutra Salmonela ili što ja znam što, a moja voda nije dovoljno vruća da bi je ubila? Nasreću, nisam nikad imala problema. Očito su sve „moje“ kutije bile ok tj. bez neke agresivne bakterije. Ali u tom je i problem, imala sam SREĆE. Točnije, moje dijete je imalo sreće.

No, ja ne želim ovisiti o sreći kad se radi o zdravlju mog djeteta. Ne želim ovisiti o tome je li neki službenik ili inspektor dobro napravio svoj posao i savjesno „kontrolirao“. Jer to je najčešći argument svake industrije. „Naša industrija je jedna od najrigoroznije kontroliranih“. Pa ok, ali ljudi griješe. A i ne može nitko prekontrolirati baš sve kutije svakog proizvoda.

Slučaj Lactalis i Salmonella

Da moji strahovi nisu neopravdani, govori nam i slučaj iz 2018. godine. Jedan od najvećih proizvođača adaptiranog mlijeka, Lactalis, povukao je cca 12 milijuna kutija svog proizvoda iz cijele Europe. Učinio je to nakon što je 30ak beba, većinom u Francuskoj, zaraženo Salmonellom. Uslijedio je cijeli skandal jer je Lactalis osumnjičen za prikrivanje informacija i svašta nešto. Lactalis je izjavio da se možda radilo o ljudskom faktoru, odnosno da je netko pogriješio u obavljanju posla i tako doveo u opasnost živote beba.

Opet, bez imalo političke korektnosti, bolje je dijete ne izlagati takvom potencijalnom riziku ukoliko se ne mora.

Ovdje završavam sa pričom o adaptiranom mlijeku i idem na bočice. Ima još svašta za pričati o adaptiranom, ali evo za sad toliko.

Neovisnost o bočicama

Tu nemam neke primjere iz načina proizvodnje i kontrole kvalitete bočica, već se više fokusiram na njihov marketing.

Osim što nemate suđa za pranje, postoje i drugi, ozbiljniji razlozi zašto je neovisnost o bočici dobra stvar.

Jedan od tih je taj što je dijete „napravljeno“ tako očekuje sisanje sise, a ne boce. Doslovno, mišići usta, jezika, lica, napravljeni su za sisu. Iako proizvođači bočice reklamiraju svoje proizvode kao slične ili jednake dojci i iskustvo sisanja bočice kao iskustvo jednako sisanju sise, to nije istina. Još ne postoji bočica koja djetetu nudi iskustvo identično sisanju sise.

Naime, biomehanika sisanja nije još do kraja poznata, toliko je kompleksan taj proces. To znači da proizvođači bočica i duda ne mogu u potpunosti oponašati sisanje na dojci. Iskustvo sisanja sise i sisanja boce dakle nikako nije isto. Nemojte nasjedati na lažni marketing.

Ovo je pogotovo važno roditeljima koji doje, ali žele i kombinirati dojenje i bočicu. Nemojte misliti da dojenje nećete ugroziti odabirom određene marke bočice ili dude. Najbolja šansa vam je metoda hranjenje na bocu zvana paced bottle feeding, o tome više u tekstu Hranjenje na bočicu: Paced bottle feeding.

Drugi razlog zašto je super ne morati koristiti bočicu je taj što hranjenje na bočicu ako se ne radi pravilno, može dovesti do zdravstvenih problema te odbijanja bočice. O tome čitajte više u već spomenutom tekstu Hranjenje na bočicu: Paced bottle feeding.

Problem je što vam to nitko ne kaže, nema treninga kako nahraniti dijete na bočicu. Uvijek se kaže „Ma SAMO daj bocu, nemoj se mučiti“. Ali hranjenje na bočicu nije SAMO. Jednako zahtjeva krivulju učenja kao i dojenje. Kad biste u trudnoći prošli takav trening, zaključili biste da je lakše dojiti. Ili ako ne da je lakše dojiti, a onda da se i oko bočice čovjek mora pomučiti, pa zašto onda ipak ne dati šansu dojenju.

 

Za kraj

Opasnosti nedojenja ima još more, ali kao što rekoh na početku, cilj teksta nije ih nabrojiti sve.

Ukoliko se dvoumite dojiti ili ne, mislim da ovaj tekst jasno poručuje – dojite. Ovo gore su samo neki od razloga zašto treba dojiti.

Ukoliko dijete već hranite adaptiranim ili ste hranili i sad me mrzite čitajući ovo, nemojte se gristi. Kao što sam na početku teksta već naglasila, ja tvrdim da adaptirano mlijeko nije štetno kada je potrebno. Sve je u omjeru koristi i rizika. Ako adaptirano mlijeko vašem djetetu omogućuje preživljenje, onda ne može biti loše. U tom slučaju korist nadjačava rizike. Loše je sve ono što je dovelo do toga da ne dojite, ali za to niste vi krivi (pročitajte u tekstu Zašto žene ne doje).

Ono što se nadam da ću postići ovim tekstom je da roditelji koji su jedno dijete hranili adaptiranim i sami sebe uvjerili u brojne prednosti istoga, a sad čekaju drugo dijete, da razmisle i daju šansu dojenju.

Možda prvi put nije išlo, možda mislite da vi niste za dojenje ili da dojenje nije za vas, možda vas je netko uvjerio da vi ne možete dojiti i da žene poput vas ne doje. Ali znajte da se stvari glede dojenja kreću na bolje, sve je više ambulanti specijaliziranih za dojenje, sve je više ljudi koji vam mogu pomoći. Gotovo svaki problem dojenja ima svoje rješenje i dojenje ne mora biti muka. Ovaj put krenite ispočetka, zaboravite na stare traume i dajte priliku i sebi i djetetu za dojenje.

Također, ako dojite, ali tu i tamo date bočicu za svaki slučaj, razmislite o tome. Pročitajte tekst Kako znati unosi li dojeno dijete dovoljno mlijeka. Adaptirano mlijeko, ako ga je potrebno davati uz dojenje, se treba davati planski, ciljano i s dobrim razlogom, a ne odokativno.

Ukoliko imate pitanja oko dojenja, obratite se na neku od adresa Gdje potražiti pomoć kod problema s dojenjem.

 

Izvori:

1. Al-Shehri, Saad S., et al. “Breastmilk-Saliva Interactions Boost Innate Immunity by Regulating the Oral Microbiome in Early Infancy.” PloS one 10.9 (2015): e0135047.
2. Breakey, A. A., Hinde, K., Valeggia, C. R., Sinofsky, A., & Ellison, P. T. (2015). Illness in breastfeeding infants relates to concentration of lactoferrin and secretory Immunoglobulin A in mother’s milk. Evolution, medicine, and public health, 2015(1), 21-31.
3. Guidance for Industry: Frequently Asked Questions about FDA’s Regulation of Infant Formula https://www.fda.gov/RegulatoryInformation/Guidances/ucm056524.htm#q10
4. Slučaj Danone Aptamil: https://www.bbc.com/news/business-44765890
5. Yu VY1. The role of dietary nucleotides in neonatal and infant nutrition. Singapore Med J. 1998 Apr;39(4):145-50.
6. http://www.nucleotides4health.org/nucleotides_and_infa.html
7. Slučaj Lactalis i Salmonella: https://www.theguardian.com/world/2018/jan/14/lactalis-baby-milk-salmonella-scandal-affects-83-countries-ceo-says
8. Geddes, Donna T., et al. “Tongue movement and intra-oral vacuum in breastfeeding infants.” Early human development 84.7 (2008): 471-477.
9. Geddes, Donna T., et al. “Tongue movement and intra-oral vacuum of term infants during breastfeeding and feeding from an experimental teat that released milk under vacuum only.” Early human development 88.6 (2012): 443-449.
10. Collins CT, Gillis  J, McPhee  AJ, Suganuma  H, Makrides  Avoidance of bottles during the establishment of breast feeds in preterm infants. Cochrane Database of Systematic Reviews 2016, Issue 10. Art. No.: CD005252. DOI: 10.1002/14651858.CD005252.pub4.