Naše dojenje kroz mjesece

Evo malo kako je izgledalo naše dojenje kroz mjesece. Naravno da se svako dojenje razlikuje, možda je vaše bilo slično, možda nije, slobodno podijelite svoja iskustva dolje u komentarima ili na fejsu u komentarima posta 🙂

Na Instagram profilu Breastfeeding_of_Zagreb imate 3 slike našeg dojenja – prvo dojenje u javnosti, dojenje i nošenje i dojenje u bolesti i prehladi :). Šaljite mi svoje slike dojenja ukoliko ih želite na tom profilu, profil je zaključan radi zaštite 🙂 Ispod svake slike je napisana kratka pričica.

0 – 3 mjeseca – katastrofa

Ja tu fazu zovem milk, sweat and tears. Objektivno nisam imala tolike probleme, ali subjektivno sam imala osjećaj da ništa ne radim dobro i da 24 h dojim. Svaki dan govorih “da nisam ovako motivirana, odmah bi odustala”. Koji su to bili problemi? Prepunjenost koja je činila grudi bolnima na dodir, nisam mogla nositi ni potkošulju, hiperprodukcija sa stalnim curenjem, mokre potkošulje, posteljina itd., jaki osjećaj pečenja prvih par sekundi podoja, prejak refleks otpuštanja mlijeka koji je dovodio do špricanja, štrcanja i djetetovog zagrcavanja. Nešto se riješilo vremenom i praksom, nešto uz pomoć IBCLC u laktacijskoj ambulanti.

3 – 6 mjeseci – bolje

Većina opisanog gore prošlo, ufurali se, počeli dojiti bez imalo gledanja na sat, naučila sam prepoznavati bebine znakove spremnosti za dojku. Ali, bebi je okolina postala zanimljiva i taman krene dojiti, meni krene mlijeko, i onda on mora pogledati što je to šušnulo sa strane, otkači se i ja špricam uokolo. Riješila sam to tako da sam ga dojila hodajući i ljuljuškajući da se malo uspava. I tako sve do njegovog 10. mjeseca – fizički iscrpljujuće!

6 – 9 mjeseci – skroz ufurani

Dojim bez ikakvog razmišljanje, dojenje mi je rutinska aktivnost poput pranja zuba ili uširanja (tek sad!!). Bebek radi akrobacije i stavlja mi svoju nogu u usta dok doji. Slatko. Iluzije da će manje dojiti kad krenemo s dohranom (da dohranom, prije lickanjem ponuđene hrane) su se raspršile u roku par minuta od prvog ponuđenog obroka.

9 – 12 mjeseci – mirna faza

Ne pamtim neke posebnosti. Počeo prihvaćati krutu hranu (to znači da pojede 2 zalogaja nečega u 24 sata). Nije ništa smanjio dojenje. Ah….

>12 mjeseci – čista ljubav

Tek sad uživam u dojenju. To su mi trenuci mira i odmora, on razmišlja nešto svoje, ja svoje, a opet smo bliski i zajedno. I dalje noću dojimo od 2 do 4 puta. Prihvatila sam da je noćni sisavac.

Od izazova bih izdvojila povratak na posao i njegovo ostajanje doma s tetom čuvalicom.