Je li dojenje prirodno? Ako je, zašto moramo guglati, raspitivati se, zašto nam ne ide lako od početka? Da, dojenje je prirodno, biološka norma. Ali, ne rađamo se sa znanjem dojenja. Dojenje većini žena naše zapadnjačke civilizacije nije intuitivno.
Kome dojenje JE intuitivno? Ženama koje su odrasle u dojećim sredinama, koje su od malih nogu izložene prizorima dojenja, koje kroz život upiju pasivno znanje o dojenju. Njima po porodu puno toga dođe prirodno i spontano jer oponašaju prizore kojima su cijeli život izložene. Ali, ni one ne prodoje preko noći. One znaju da mogu proći tjedni i mjeseci dok ne uspostave dojenje. Znaju i da im treba podrška i pomoć drugih. Znaju i da za gotovo svaki problem postoji rješenje. Njima cijeli taj put do dojenja nije šok kao nama koje, do vlastitog, nismo držale novorođenče u rukama i koje nismo niti vidjele prizore dojenja osim možda krajičkom oka u kafiću.
U našoj nedojećoj civilizaciji, očekivati od sebe da prodojimo bez problema i u roku od par dana je kao očekivati uspješno voziti na Rotoru, a da nikad prije nismo vidjele auto. Nedojeća kultura je dovela do toga da su nam instinkti koje imamo vezano za dojenje i njegu novorođenčeta gotovo potpuno potisnuti. Potisnuti instinkti nisu jedini razlog zašto dojenje ne ide lako ili ne uspije uopće, to je samo dio slagalice. Ali, ako se pitate jeste li nenormalni jer vam stvari ne dolaze spontano, znajte da niste, samo živite u nedojećoj kulturi.