Prvo dijete nisam dojila nego sam ga hranila svojim izdojenim mlijekom na bočicu. Dio obroka je bio i adaptirano mlijeko. Ne znam što je konkretno u bočici na slici, moje mlijeko ili ad. Ono što vidim na ovoj slici su sreća, bliskost, ljubav i povezanost. Da, to je moguće i bez dojenja. Uvijek kad naiđem na ovu sliku, se nasmijem i toplo mi je oko srca.
Ali, ono što mi je žao je da mi nismo dobili ni priliku za dojenje, ja i moje dijete nismo izabrali hranjenje na bočicu. Jako rano je za naše dojenje rečeno “niš od toga”. Tad sam to prihvatila jer nisam znala bolje. Dapače, osjetila sam olakšanje kad mi je to rečeno, jer sam se htjela udaljiti od bolnog i lošeg iskustva dojenja.Više možete pročitati u tekstu Isključivo izdajanje: Moja priča. Na kraju mi se opcija isključivog izdajanja pokazala održivom i dobrim izborom za moje dijete i mene. No, ta opcija je i naporna i mislim da ga rijetko tko, ako itko, izabire kao prvu opciju. Mislim da je kod većine mama koje se izdajaju, izdajanje izabralo njih ili bolje rečeno dopalo ih je nakon neuspješnih pokušaja dojenja, nije da su ga same izabrale.
Zato želim pomoći svakoj mami da dobije priliku za normalno dojenje i onda sama odluči hoće li dojiti, izdajati se ili hraniti isključivo adaptiranim ili kombinirati.
Ali evo, iz kojeg god razloga hranili na bočicu, bilo da ste primorani, bilo da ste to izabrali, emocije su tu, sreća i povezanost pršte iz ove slike.
Kako “ispravno” nahraniti bebu na bočicu čitajte u tekstu Hranjenje na bočicu: Paced Bottle Feeding