Hranjenje na bočicu – paced bottle feeding

Ovo je tekst o hranjenju na bočicu bilo majčinim bilo adaptiranim mlijekom. Dakle, fokus je baš na boci, a ne onom što ide unutra.

Prvo 2 disclaimera:

1) Ovo nije pokušaj sabotaže isključivog dojenja, nisam tajni agent industrije adaptiranog mlijeka ili bočica. Ovo nije nagovaranje na bočicu. Ovo je tekst koji obrađuje probleme hranjenja na bočicu i predlaže riješenja. Namjenjen je roditeljima koji već hrane dijete na bočicu.

2) Ako dojite, a želite/morate ponekad ili stalno nadohranjivati, uopće ne morate koristiti bočicu. Rode imaju tekst “Alternativne metode hranjenja“. Već i novorođenčad može piti na čašu, a postoje i šprica, kapaljka itd, proučite njihov tekst, super je. Starije bebe koje počinju s unosom vode mogu vodu piti na kljunašicu ili običnu čašu.

Ako koristite bočicu, moguće vam ni ne pada na pamet da ona može djetetu uzrokovati probleme. Zanimljivo je kako kad dojimo, mnoge djetetove probleme pripisujemo upravo dojenju. Nemamo povjerenja u vlastita tijela. A kad hranimo na bočicu, ne pada nam napamet da ona može biti uzrokom problema. Industriji vjerujemo, pogotovo kad na njihovom proizvodu piše da je za bebe. To nam je dovoljno da smatramo njihov proizvod sigurnim.

No, pređimo na bit teksta. Prvenstveno želim ukazati na to da postoji metoda hranjenja na bocu zvana paced bottle feeding (engl. pace=ritam, bottle feeding=hranjenje na bocu)- koja je minimalno naporna djetetu. Tehnika se može vidjeti tako da na Youtube-u upišete “paced bottle feeding milk mob” (link).

Paced bottle feeding

Bit tehnike je da se dijete drži što uspravnije moguće, a da se bočica drži vodoravno. Duda bočice treba biti popunjena mlijekom samo do pola. Važno je promatrati dijete, prepoznati kad je vrijeme za pauzu te mu je omogućiti. Naime, pri dojenju, dijete siše i guta i onda odjednom prestane. Nakon par sekundi nastavi dalje. Dijete očekuje vrijeme za pauzu i očekuje da može sam kontrolirati tok hranjenja. To se odnosi i na dojenje i na bocu. Kada dijete tokom hranjenja na bocu napravi pauzu, bitno je da mu se bočica ne gura u usta i onako vrti. Tako ga pokušavamo potaknuti da dovrši bocu i požurujemo hranjenje no to nije poželjno. Dijete je napravilo pauzu jer mu ona treba, mora uskladiti sisanje, gutanje i disanje. Paced bottle feeding u biti pokušava oponašati dojenje. No, za detaljno objašnjenje metode, svakako pogledajte video.

Sada možda već naslućujete zašto hranjenje na bočicu može biti naporno za dijete. Kada hranimo dijete na bocu onako kako većina ljudi to radi – skoro pa polegne dijete i nagne bocu (vidi sliku dolje), u proces hranjenja se upliće sila gravitacije. Znači mlijeko curi djetetu u usta i ono nema kontrolu nad mlazom. Iako se čini da je to dobro i lako za dijete, nije.

Dijete zapravo ne očekuje silu gravitacije tj.curenje mlijeka. Taj stalni tok mlijeka može biti agresivan za dijete jer mlijeko ulazi u usta bez djetetove volje i bez mogućnosti da dijete napravi gore spomenute pauze koje su bitne za uskladjivanje gutanja i disanja.

Kako znati uzrokuje li hranjenje na bočicu stres za dijete?

Ne podnose sva djeca jednako mlaz iz bočice. Jednom djetetu neće uzrokovati probleme dok kod drugog djeteta može dovesti čak do odbijanja hranjenja i gubitka na težini. Potonje naravno dovodi do  opravdane panike roditelja i pedijatra.

Znakovi da hranjenje na bočicu uzrokuje stres za dijete su:

Na slici dolje se vidi kako dijete drži ruke pored lica, kao da se brani te ima čvrsto stisnute šake i zatvorene oči. Kao na slici:

hranjenje na bočicu

Foto: osobna zbirka. Primjer kako NE hraniti dijete na bočicu – dijete je polegnuto vodoravno, a bočica nagnuta. Vidljivi su i znakovi stresa – ruke podignute pored lica, čvrsto stisnute šake te čvrsto zatvorene oči.

Dijete se može zakašljavati, grgljati, zagrcavati se – ovo su znakovi da mlijeko odlazi kamo ne bi trebalo – u dišne puteve.

Zatim, namrštene obrve, širom otvorene oči, suzne oči i crvenilo oko očiju (kao i mi odrasli kad se zagrcnemo pa kašljemo i suze nam oči).

Čvrsto ispružene noge, poput daske, sa rukama pored lica i stisnutim šakama.

Znakovi da dijete usnama pokušava usporiti tok tj kao zatvoriti bocu – stisnute usne, napeti mišići oko usana. Kod dojenja, gornja usnica može biti uvrnuta prema unutra, ali kod hranjenja na bocu, usta bi trebala biti opuštena.

Hranjenje je prebrzo gotovo. Djeci ispod 4 mj.treba oko 20-30 min da završe obrok. Ukoliko hranjenje traje kraće, vjerojatno je tok mlijeka prebrz.

Razni oblici protesta. Ovo ovisi i o dobi. Dijete može okretati glavu, čvrsto zatvarati usta, gurati rukama bocu… Neka djeca se jednostavno “zatvore” i naglo zaspu kako bi spriječili hranjenje.

Ukoliko prepoznajete neke od ovih znakova, svakako probajte paced bottle feeding i omogućite djetetu kontrolu nad unosom mlijeka.

Koje zdravstvene komplikacije može uzrokovati prebrz tok mlijeka iz bočice?

Prejedanje –  ako mlijeko prebrzo curi, dijete neće na vrijeme prepoznati da je sito te će nastaviti gutati. Kao i mi odrasli. Kad trpamo hranu, ne primjetimo da smo siti i prejedemo se. Prejedanje kod djece ima velike poslijedice na zdravlje koje ne moraju biti vidljive odmah već godinama poslije. Jedna od poslijedica koje mogu biti vidljive rano je preopterećenje želuca velikim volumenom mlijeka te povraćanje. Ne mislim na obično bljucanje već izbacivanje hrane u mlazovima.

Refluks tj. vraćanje želučanog sadržaja iz želuca u jednjak. Ovo je također jedna od poslijedica prepunjavanja želuca. Refluks je djetetu neugodan, nakon nekog vremena postaje bolan te može pogoršati odbijanje hrane i nenapredovanje. Zbog boli se dijete može prilikom hranjenja ili nevezano uz hranjenje izvijati unatrag u luk. Ovo se može pogrešno protumačiti kao konvulzija tj. epi napad.

Nenapredovanje – ovo je već spomenuto, dijete odbija hranjenja zbog stresa ili pak povraća velike količine unesenog mlijeka.

Može li se tok mlijeka usporiti odabirom dude sa manjim otvorom?

Ovo je česta zabluda. Koliko god nije dobro odabrati dudu s prevelikim otvorom, odabir dude s malim otvorom također može dovesti do problema. Naime, ako je otvor dude premali, dijete pretjerano koristi mišiće oko usta i uči se nenormalnim obrascima sisanja. Zamislite da pijete vodu sa preuskom slamkom, otprilike tako izgledaju djetetova usta kad je duda premala.

Takvo sisanje oduzima dosta energije djetetu, te može izazvati ljutnju i odbijanje hranjenja. Pogotovo ako kombinirate dojenje i hranjenje na bočicu, ovi nenormalni obrasci sisanja se mogu prenijeti i na dojku i dovesti do problema s dojenjem.

Proizvođači različito označuju veličine otvora dude (0, 1, 2, 3, 4 ili preemie, small, medium, large itd). Treba dobro proučiti koja veličina je namjenja kojoj dobi i ispravno odabrati. Također, nužno je promatranje djeteta i ako uočite da se dijete muči, protestira ili da se vrijeme hranjenja produžilo, vjerojatno je vrijeme za veći otvor na dudi.

Kombiniranje dojenja i hranjenja na bočicu

Ovo nije preporučljivo jer bočica predstavlja opasnost za dojenje. Nije problem u onom što je u bočici, problem je u samoj bočici. Gore opisani prebrzi tok mlijeka bebama može biti privlačan te mogu razviti preferenciju bočice nad dojkom (tzv.konfuzija bradavice). Također, premali otvor na dudi bočice može dovesti do učenja nenormalnih obrazaca sisanja koji se mogu prenijeti i na dojenje te dovesti do problema.

Prvih 6 do 8 tjedana nikako nije preporučljivo kombinirati dojku i bočicu jer se beba uči dojiti. Ukoliko je potrebna nadohrana, postoje druge metode hranjenja koje ne uključuju bočicu (vidi Rodin tekst Alternativne metode hranjenja).

Ukoliko ipak odlučite/morate kombinirati dojku i bočicu, pokušajte sa paced bottle feeding-om. Teoretski bi takav način hranjenja trebao smanjiti šansu za razvoj preferencije bočice nad dojkom, no nema garancija za to.

Što s bočicama i dudama koje reklamiraju hranjenje slično hranjenju na dojci? Biomehanika sisanja nije jos do kraja poznata, toliko je kompleksan taj proces. To znaci da proizvodjaci bočica i duda ne mogu u potpunosti oponasati dojku. Nmojte nasjedati na marketing i misliti da dojenje nećete ugroziti ako odaberete određenu marku bočice ili dude.

Moje osobno iskustvo

Prvo dijete nisam dojila već sam ga hranila izdojenim mlijekom (6 mj.) i adaptiranim mlijekom (drugih 6 mj.). Sve na bočicu.

Prvi problemi su krenuli odmah po dolasku iz rodilišta. Dijete je povraćalo više puta dnevno. Pedijatrica nas je uputila da pretjerujemo s količinom mlijeka pa smo nudili manje količine. To je pomoglo i neka 3 mjeseca se činilo da je sve ok.

Na slici gore možete vidjeti kako je dijete izgledalo pri hranjenju, ta slika je naša slika. Tad nismo imali pojma da položaj ruku upućuje na probleme.

Sa otprilike 3 mjeseca krenuli su opet problemi s hranjenjem – odbijanje, okretanje glave, borba s bočicom, hranjenje samo u polusnu. Također je krenulo slabije dobivanje na težini. Ne toliko da poduzmemo neke korake, ali dovoljno da znamo da nešto nije u redu. Nije nam nikako bilo jasno što se događa, bili smo frustrirani i zabrinuti. No, nekako smo gurali, ipak smo se uspijevali izboriti i “nagovoriti” ga da jede tj. pije, a u posebno lošim danima bismo se oslonili na noć. Ja ne bih uopće spavala već bih mu pri svakom meškoljenju davala bočicu i zbrajala popijene mililitre. Ovo nije bilo jednostavno ne samo zato što nisam spavala već zato što jednom konzumirano mlijeko ne može dugo stajati pa bih, zbog npr. 20 popijenih mililitara, morala ići ili po novu porciju svog mlijeka (a ostatak baciti!!) ili raditi novu porciju adaptiranog.

Situacija se između 3 mjeseca i godine dana ipak poboljšala, sve manje je odbijao bocu. Istovremeno je sve više hranjen uspravno i sam je naucio tražiti pauze (npr. stisnuo bi dudu usnama). No, sa godinu dana je razvio stridor. To je posebno uznemirujući zvuk sličan gušenju. Nakon pregleda ORL i gastroenterologa ustanovljeno je da dijete ima jaki refluks i crvenu upaljenu sluznicu grla i pretpostavljeno je da je srtidor uzrokovan upravo refluksom.

Ne mogu 100%tno tvrditi da su svi ovi problemi uzrokovani hranjenjem na bočicu, no prilično sam uvjerena da jesu. Nisam imala pojma o paced bottle feeding niti mi je palo napamet da bi bočica mogla uzrokovati ikakve probleme. Bila sam razočarana jer je dijete odbijalo bočicu u kojoj je moje mlijeko. Ali opet, bila sam sretna da je unutra moje mlijeko jer da je bilo adaptirano, vjerojatno bih promijenila sve vrste adaptiranog u potrazi za neko koje neće raditi probleme. A to bi očito bio uzaludan posao.

Tako da ako imate problema s hranjenjem, posumnjajte i na bocu tj.pokušajte s paced bottle feeding.

Na kraju bih još zaključila slijedeće. Hranjenje na bočicu djeluje jako jednostavno i sigurno ćete kao roditelj bar jednom čuti “Ma samo mu daj bocu, šta se mučiš”. No, ako želimo primjenjivati bočicu na način što manje štetan za dijete, a svi želimo, to zahtjeva popriličan trud i učenje. Kao i samo dojenje. Zato ako ovo čitaju roditelji koji doje pa se premišljaju boca vs. dojka, možda ovaj tekst pogurne u smijeru dojka. Ako već hranite na bocu i to je to, znajte da možete olakšati djetetu ako već ima problema ili ih možda i spriječiti korištenjem paced bottle feeding-a.

 

Koristeni izvori:

The Unintended Consequences of the Extended Use of Preemie Flow Rate Bottle Nipples to Support Breastfeeding

The importance of flow rate in infant feeding

The Breastfeeding Atlas, 6th edition, Wilson-Clay and Hoover, LctNews Press, Texas, USA

Paced Bottle Feeding video by the Milk Mob: https://www.youtube.com/watch?v=OGPm5SpLxXY

248880cookie-checkHranjenje na bočicu – paced bottle feeding