Dakle, situacija je trenutno ovakva. Izdajam se 3 puta dnevno. Proizvedem od 500 do 600 ml mlijeka dnevno. To nije dovoljno za mog sina koji ima 7 mjeseci i popije oko 850 ml dnevno. Nadala sam se da ce sa pocetkom dohrane berem malo smanjivati kolicinu popijenog mlijeka, no on je zadnji mjesec cak i povecao. Logicno da ne smanjuje jer u danu pojede svega par zlicica dohrane. Iako se ne drzim zastarjelih tablica i dajem mu nutritivno bogate namirnice (zumanjak, povrce, zdrave masti), to jos nije dovoljno da zamijeni obrok mlijeka. Sad vidim da je istina da je mlijeko glavna hrana cijelu prvu godinu, barem kalorijski i kolicinski, a ostalo je DOhrana. Ocito se zato dijete do kraja prve godine zove dojence (vjerojatno otkrivam toplu vodu al eto).
No, zelim reci da si sa inzistiranjem na majcinom mlijeku dosta kompliciram zivot. Dijete je puno aktivnije nego prije, manje spava po danu, interaktivnije je, ne moze se zabaviti sat vremena sam u baby gymu kao prije. Treba moci naci pola sata-sat vremena slobode za izdajanje, a treba i skuhati rucak, oprati ves, pospremiti kucu. No, when there’s a will, there’s a way. Vise ne patim na neki pravilan raspored izdajanja nego lovim prilike tokom dana i kolko izdojim, izdojim, zadovoljna sam i sa malo.
Dakle, treba naci vremena izdajati se, a treba davati i adaptirano mlijeko jer vise ne izdojim toliko mlijeka kao prije (nemam zivaca ni vremena). Ima dana kada mali popije vise adaptiranog nego mog mlijeka. To je dosta demotivirajuce jer se zapitam cemu izdajanje kad ionako pije adaptirano.
Davanje mog mlijeka i nadohranjivanje adaptiranim je i tehnicki komplicirano. Ponekad kad idem hraniti dijete, imam 3 bocice. Npr 1 sa svojim mlijekom iz frizidera, 1 sa svojim svjeze izdojenim mlijekom (ne mijesam svjeze i hladno) i 1 sa adaptiranim mlijekom ako mog nema dovoljno. Nije lako pripremiti 3 bocice, mijesati prah i prokuhanu vodu ohladjenu na 40-50 C, grijati mlijeko i to sve ponekad drzeci placuce dijete. Kljuc svega je dobra priprema, ali dijete me ponekad uhvati nespremnu. Pa kad se ide u setnju, treba smisliti sto se od te silne hrane nosi, moje mlijeko, adaptirano, imam li prokuhanu vodu u termosici. Ponekad se i sama pitam cemu to i isplati li se. No, ubrzo si sama i odgovorim. Apsolutno se isplati.
Sada vise nisam neuka o majcinom mlijeku kao u trudnoci i prvih par tjedana djetetova zivota. Necu sada pisati o dobrobitima mlijeka, na internetu ima bezbroj tekstova o tome. U medjuvremenu sam se jako educirala o tome, ali i o prehrani nas odraslih. Pokusavam se hraniti nutritivno bogatom, neprocesuiranom hranom i izbjegavati prazne kalorije. Za dijete ne postoji nutritivno bogatija i bolja hrana od majcinog mlijeka. Ako u sebe izbjegavam unositi preradjene proizvode, zasto bih ih lake ruke davala djetetu. Svaka cast adaptiranom mlijeku, ono je lifesaver, ali dok god imam i malo volje, izdajat cu se i davati djetetu svoje mlijeko, makar i samo 100 ml dnevno.
Ovo je djetetova jedinstvena prilika u zivotu da unosi nepreradjenu hranu kojoj ne treba provjeravati sastav, podrijetlo, nema straha od infekcija, nema aditiva i sl, i jos sadrzi leukocite i ostale stvarcice dobre za borbu protiv infekcija. Zanimljivo je kako je lako odreci se dojenja i mlijeka, a onda se dati u potragu za raznim preparatima za dizanje imuniteta, propolisom, aloa verom i sl. Majcino mlijeko nema nuspojava, nema roka trajanja, nema kontraindikacija, mijenja se ovisno o potrebama djeteta, apsolutno je savrseno. Zasto ga se onda odreci ako ne moram?
Ne zelim kukati niti se praviti velikom patnicom, majkom kraljicom koja zadnjim snagama cijedi kapi mlijeka za svog sina prvorodjenca. Ne osudjujem ni mame koje odustanu. Djetetu je vaznija normalna majka nego mlijeko. Moje dijete jos uvijek moze imati oboje pa dok god mi izdajanje ne kvari zivot-idemo dalje. Zdrava prehrana pocinje od rodjenja i zelim djetetu davati najbolju hranu koju mogu dok god mogu.