Duze nisam nista objavljivala, ostala sam duzna tekst o tome kako se prestati izdajati. Sada mi dijete ima vec 13 mjeseci. Ne izdajam se od njegovog cca 8. mjeseca zivota. Zasto sam prestala?
Jednostavno mi se nije dalo vise. Kako smo polako uvodili dohranu, postalo mi je vaznije odvojiti vrijeme za kuhanje kvalitetnih obroka za dijete nego izdajati se. Bila bih najsretnija da sam uspjela oboje, ali eto nisam. Ovo ne treba nikoga obeshrabriti, ima mama koje se izdajaju I 2 pa cak I 3 godine, dakle moze se to.
Dakle, ja sam odlucila dati prednost drugim stvarima nad izdajanjem. Kako sam se prestala izdajati? Vrlo jednostavno. Smanjila sam broj izdajanja sa 3 na 2. Moram priznati da mi se s tim smanjivanjem na 2 izdajanja nekako smanjila kolicina mlijeka. Iako mlijeko ne moze nestati dok god postoji potraznja, zakljucujem da su meni 2 izdajanja bila premala potraznja da bi se odrzala ponuda.
Nakon smanjenja ponude, jednostavno sam zakljucila da se za nekih 200 ml dnevno ne isplati trositi vrijeme na izdajanje. Naravno, ako izdajate I 100 ml I jos imate volje, go for it, nemojte odustati, djetetu I to puno znaci. Ja jednostavno vise nisam mogla.
Nakon definitivne odluke o prestanku, izdajala sam jos neko vrijeme 2 puta, ali sam se izdajala samo toliko dok ne popusti pritisak, nisam se izdajala do kraja. Nakon mozda tjedan dana takvog izdajanja sam prestala osjecati punocu dojki I prestala sam skroz s izdajanjem.
Tokom cijelog tog vremena neizdajanja do kraja, preko dana bih svako malo pipala grudi zeleci prevenirati cvorove I mastitis. Jednom prilikom, kad se vec par dana uopce nisam izdajala, napipala sam krvgu na sredini lijeve dojke iza bradavice. Nisam panicarila vec sam tu dojku malo izdojila I kvrga je nestala.
Dakle, nemojte naglo prekidati izdajanje jer to moze dovesti do mastitsa. Izdajajte se redovito ali ne do kraja, samo toliko da popusti pritisal. Ukoliko je potrebno, mozete nakon izdajanja stavljati hladne obloge.
Eto, to je sva filozofija I mudrost oko prestanka izdajanja, barem sto se fizickog dijela tice. Sto se tice emocija, to je vec druga stvar. Moram priznati da sam se neko vrijeme osjecala prazno I obicno. Cak mi je pocelo faliti vrijeme najintenzivnijeg izdajanja. Valjda zato sto je cijela prica na kraju bila uspjesna I dobro je zavrsila. Ta emocionalna komponenta je jako bitna I mislim da se ne treba prestajati s izdajanjem ako se majka ne osjeca spremnom.
Nakon pocetnog loseg osjecaja, brzo sam pocela uzivati u novostecenoj slobodi, pogotovo pri putovanjima. Stvarno je predivno zivjeti bez bocica, pumpica I sl. Zato bih opet naglasila prednost dojenja nad izdajanjem.
I za kraj mogu reci da sam jako ponosna na sebe. Mislim da sam dugo izdrzala I da sam napravila veliku stvar za svoje dijete. Sada je vrijeme za neke druge stvari, a izdajanje ce mi uvijek ostati u jako lijepom sjecanju.
Drage mame izdajalice, drs’te se! Znajte da radite stvar od neprocjenjive vrijednosti za dijete I nemojte posustati!