Za mame koje kombiniraju dojenje i bočicu

dojenje

Obraćam se mamama koje doje I trajno nadohranjuju adaptiranim mlijekom, bilo da koriste bočicu kao metodu hranjenja ili SNS (supplemental nursing system). Imam dojam da se ovaj način hranjenja često podcjenjuje I smatra inferioran u odnosu na isključivo dojenje.

S čisto s medicinske strane, da, isključivo dojenje je standardan način hranjenja dojenčeta mlađeg od 6 mjeseci, sve drugo (pa I kombiniranje) je ispod toga.

ALI, veliko ALI!!! Velika većina mama koje kombiniraju, a koje sam ja susrela, na kombiniranje je pristala kao na kompromis NAKON DUGE I TEŠKE BORBE ZA DOJENJE. Nakon sati čitanja, nakon puno prolivenih suza, nakon trpljenja boli, osjećaja nemoći I nakon velike želje za dojenjem.

Dakle, njihovo kombiniranje predstavlja VELIKI USPJEH jer su vjerojatno bile jako blizu potpunom odustajanju. Možda su I dalje blizu odustajanju. Možda I odustanu.

Ali, neka znaju da se njihova borba isplatila I isplati se. Da, isključivo dojenje je standard, ali ne uspiju ga sve žene ostvariti. Negdje zakaže biologija, negdje stručna podrška, negdje podrška okoline, negdje nešto peto. Negdje postoji 100%tna podrška, I stručna I svaka druga, ali dojenje jednostavno ne uspije. Zašto? Jer je to život. Jer je to ljudsko tijelo. Jer je to medicina. Nema 100%tne garancije ni za što.

Nije uopće bitan razlog kombiniranja. Trajna nadohrana adaptiranim mlijekom ZAHTJEVA VELIKI TRUD I ANGAŽMAN. Tako da, koji god razlog mame imale za nadohranu, budite sigurni da ti razlozi nisu lijenost, nemar I neznanje kako se to često mamama pripisuje.

Trajna nadohrana je zahtjevna I fizički I psihički, a NAJVIŠE EMOCIONALNO. Kod majki je čest osjećaj manje vrijednosti, sumnja u sebe I svoje sposobnosti kao majke. Pitanje “isplati li se ovo sve” je gotovo svakodnevno. Kod nekih se I ne isplati. Ništa pa ni dojenje nije vrijedno psihičkog zdravlja majke. Dijete prije svega treba majku, a bliskost se postiže I na druge načine.

Dragi ljudi koji niste mame koje kombiniraju, kada razgovarate s majkom koja nadohranjuje tj. kombinira dojenje I adaptirano mlijeko, poštedite je slijedećih izjava:

Isključivo dojenje je najbolje za dijete! – ona to ZNA, zato se i bori za svaku kap svog mlijeka.

Ja sam radila to i to I uspjela sam isključivo dojiti. – I ona je to već probala, a I vi stvari možete gledati samo kroz svoju prizmu.

Zašto se mučiš? Pa prijeđi samo na bočicu. – ovo je kao da ste joj opalili šamar, banalizirate I omalovažavate sav njen trud.

Je li dojenje vrijedno samo ako je isključivo? NE NE NE NE I NE. Zašto bi prvih 6 mjeseci djetetova života odredilo ostatak dojenja? WHO preporučuje dojenje BAREM 2 GODINE, a ako majka I dijete žele, I DUŽE.

Zašto bi majke I sebe I dijete lišile godina dojenja samo zato što je dijete par mjeseci određeni postotak energije dobivalo i iz adaptiranog mlijeka, a ne samo maminog? Pa I da je 99% hrane dobivalo iz adaptiranog, zašto bi lišavale sebe I dijete bliskosti, zašto bi sebe lišavale odličnog alata za smirivanje I uspavljivanje? Zašto bi sisanje dude I prehrana adaptiranim bila bolja kombinacija od sisanja sise I prehrane adaptiranim?

Drage mame koje kombinirate, nakon 6 mjeseci kreće dohrana (kruta hrana), par mjeseci nakon toga možda vam uopće neće trebati adaptirano, već će biti dovoljno dojenje I kruta hrana. Ili možda ćete s izbacivanjem adaptiranog krenuti tek nakon djetetove prve godine, nebitno. Nemojte se toliko fokusirati na tih 6 mjeseci. Nemojte toliko brinuti koliki udio hrane koju dijete dobije je vaše mlijeko, koji adaptirano.

Ili i ako ne planirate dojiti ovako kako sam opisala, dugo, vaše dojenje nije bezvrijedno ili manje vrijedno od isključivog!! I kapi mlijeka su bitne. Bitna je i bliskost i sve drugo što dojenje nudi!.

Ovime ne želim potkopati namjeru majki koje tek kreću s dojenjem da isključivo doje. Dapače, veeeelika većina mama to zaista I može. Ili mame koje upravo uspostavljaju dojenje i na rubu su odustajanja – nemojte odustati, itekako se isplati boriti za isključivo dojenje!

Ne želim obeshrabriti majke koje su trenutno u procesu traženja potencijalnih uzroka nedovoljne količine mlijeka. Dapače, posjetite laktacijsku ambulantu, tražite IBCLC, tražite savjetnice za dojenje, pročitajte tekst Kako ukinuti adaptirano mlijeko. Nadam se da ćete pronaći riješenje i isključivo dojiti.

Također ne želim poticati bezrazložno davanje bočice “za svaki slučaj”.

Ne želim ni banalizirati loš utjecaj industrije adaptiranog mlijeka na uspostavu dojenja.

Ne želim ni ponižavati majke koje nisu kombinirale već potpuno odustale od dojenja. I iza njihovih postupaka najčešće stoji priča koja ih pogađa i teško im pada.

Samo želim majkama koje trajno nadohranjuju dati legitimitet I priznanje za njihovu borbu I njihov trud! Ja cijenim vaš trud! Ja razumijem vašu borbu!

Get up, stand up: don’t give up the fight!