SIDS (sindrom iznenadne smrti djeteta), zvan još i smrt djeteta u kolijevci, je smrt djeteta u snu, djeteta koje je potpuno zdravo i gdje se obdukcijom ne nalazi uzrok smrti. SIDS je, na svu sreću rijedak. Pogađa više mušku dojenčad nego žensku, doba najvećeg rizika za SIDS je 4 mjeseca bebinog života. Rizik jako pada nakon 6. mjeseca, a gotovo je nepostojeći iza 12. mjeseca života. Uzrok SIDS-a nije poznat, ali poznati su rizični čimbenici, odnosno situacije koje dovode do veće šanse za nastanak SIDS-a. Ti su: majčino pušenje u trudnoći, izloženost duhanskom dimu i poslije kad se dijete rodi, spavanje bebe na mekanoj površini, pregrijavanje bebe tokom spavanja, spavanje bebe ispod poplona ili dekica, spavanje bebe u istom krevetu s osobom koja nije svjesna da je beba u krevetu i koja je može ugušiti, spavanje starije djece s bebom u krevetu, majka pod utjecajem lijekova ili droga, spavanje bebe na trbuhu. U ovom tekstu pišem o spavanju na trbuhu kao o jednom od najbolje opisanih rizičnih čimbenika.
Preporuke o položaju spavanja beba
1946. godine, američki pedijatar, dr Benjamin Spock objavio je knjigu „The Common Sense Book of Baby and Child Care“. Knjiga je ubrzo postala klasik, prodana je u 500 000 primjeraka samo 6 mjeseci nakon izdavanja, a u više od 50 milijuna primjeraka do Spockove smrti 1998. godine. Prevedena je na 42 jezika i doživjela je 9 izdanja. Bila je to revolucionarna knjiga jer je prva dozvoljavala pokazivanje osjećaja prema djetetu i zagovarala fleksibilnost umjesto rigidnosti. Naime, do tad su jedini autoriteti koje se slušalo po pitanjima odgoja bili psiholozi Watson i Holt koji su tvrdili da dijete treba ljubiti samo ponekad i to u čelo, nikada grliti te hraniti prema strogo određenom rasporedu. Spockova knjiga zagovarala je upravo suprotna načela. Koštala je samo par centi kako bi bila dostupna svakoj majci.
Osim brojnih pozitivnih utjecaja i preporuka, knjiga je imala i jednu preporuku koja će se 40ak godina poslije pokazati fatalnom za desetke tisuća djece. Naime,bila je to prva knjiga te vrste (priručnik za roditelje) koja je preporučivala spavanje djeteta u određenom položaju, a to je na trbuhu. Spavanje na trbuhu Spock je preporučio, bez ikakvih dokaza, kao mjeru prevencije refluksa (vraćanja želučanog sadržaja u jednjak). U to doba nije bio poznat termin medicine zasnovane na dokazima i nije bilo neobično iznijeti preporuku bez konkretnih dokaza već samo na temelju vlastite logike i mišljenja.
No, ono što se Spocku jako spočitava je da je knjiga nastavila preporučivati spavanje na trbuhu čak i 9 godina nakon što su postojali pouzdani epidemiološki dokazi o povezanosti spavanja na trbuhu i SIDS-a. Procjenjuje se da je preporuka o spavanju na trbuhu dovela do oko 60 000 smrti od SIDS-a diljem svijeta!
Tko je i kako povezao da je spavanje na trbuhu rizični čimbenik za SIDS
70ih, 80ih i početkom 90ih godina 20.stoljeća u svijetu je vladala epidemija SIDS-a. Velik broj smrti događao se u razvijenim zemljama tipa SAD i Velika Britanija. Djeca su umirala u snu, a nitko nije znao uzrok i nisu postojale preporuke kako to spriječiti.
1980ih godina, engleski epidemiolog Peter Fleming je intentzivno radio na području SIDSa. Komunicirao je s pogođenim obiteljima i bilježio detalje okolonosti smrti. Kad bi beba umrla u snu bez očitog uzroka, bio je jedan od prvih ljudi koji bi ušli u kuću u kojoj se smrt dogodila. Bilježio je sve što je našao, uključujući i položaj u kojem je dijete nađeno mrtvo.
Uvidio je da su gotovo sva djeca pogođena SIDS-om, u trenutku smrti, bila okrenuta upravo na trbuh. U Bristolu, gdje je živio i radio, počeo je preporučivati stavljanje djeteta na leđa na spavanje i primjetio strmi pad u učestalosti SIDS-a.
Obznanio je svijetu svoj nalaz objavom rada Fleming PJ. et al. Interaction between bedding and sleeping position in SIDS. 1991. In: Paediatric Digest. I što se onda dogodilo? Ništa! Svijet znanosti ga nije uopće doživio. Zašto? Preporuka je jednostavno djelovala pre-neznanstveno i banalno. Liječnici i ostali su očekivali nekakvo vrlo znanstveno objašnjenje koje bi uključivalo tlakove kisika, funkcije pluća, grafove i slično, a dobili su samo banalnu preporuku o položaju djeteta u spavanju. I to preporuku bez posebnog objašnjenja. Peter Fleming, naime, nije imao objašnjenje zašto bi spavanje na leđima štitilo od SIDS-a, on je „samo“ primijetio da je tome tako. Definitivno objašnjenje ne postoji ni danas, postoji samo nekoliko teorija.
Kako je TV voditeljica Anne Diamond spasila stvar
Petera Fleminga nitko zapravo nije čuo sve do smrti 4-mjesečnog Sebastiana, sina britanske TV voditeljice Anne Diamond. Maleni Sebastian bio je treće dijete voditeljice i njenog muža. To kobno jutro, da stvar bude tužnija – na 4. rođendan Sebastianovog starijeg brata, Anne je pronašla Sebastiana nepomičnog u svom krevetiću sa ručicom koja je visjela između rešetki krevetića. Sebastian je tako volio spavati, na trbuhu sa ispruženom ručicom. Dodirnula mu je ručicu jer joj je bilo čudno kako tako dugo spava i primijetila da je potpuno hladna. Uslijedio je horor spoznaje da Sebastian ne diše, pokušaj reanimacije, dolazak hitne te policije (u slučaju SIDS-a svi roditelji prolaze policijsku istragu). Usprkos tragediji, Sebastianovom bratu su roditelji čak uspjeli otpjevati „Sretan rođendan“ taj dan.
Anne Diamond, Sebastianova majka, nakon nekog vremena odlučila je poduzeti nešto. Nije se mogla pomiriti da je to to. Da je njezin sin mrtav, a nitko ne zna zašto niti se trudi saznati zašto. Apatija medicinske zajednice prema SIDS-u i slijeganje ramenima na pitanja koja je imala, potaknula je Anne da se baci na proučavanje.
Naposljetku je došla u kontakt sa dr Flemingom i šokirala se spoznajom da je tako jednostavna intervencija kao što je spavanje na leđima, a ne na trbuhu, možda mogla spasiti njenog sina. Iskoristila je svoju popularnost i posao voditeljice i počela s agresivnim reklamiranjem obaveznog stavljanja djeteta na spavanje na leđa.
1991. je pokrenula kampanju “Back to sleep” koja je preporučivala spavanje djeteta na leđima. To je dovelo do strmoglavog pada učestalosti SIDS-a u Velikoj Britaniji. Naime, 1989. godine cca 1500 djece u Britaniji je umrlo od SIDSa, a 1991., godinu dana nakon pokretanja kampanje, cca 600 djece. 1993. su i britanske vlasti podržale kampanju i uložile 3 milijuna funti u promociju spavanja na leđima.
Za kraj
Uzrok SIDS-a ni dan danas nije poznat, ali poznati su rizični faktori čije izbjegavanje uvelike smanjuje rizik od SIDS-a. Jedan od najvažnijih faktora je IZBJEGAVANJE SPAVANJA NA TRBUHU. Bebu UVIJEK stavljajte na spavanje na leđa.
Kada dijete postane sposobno samo se okrenuti na trbuh (sa oko 4 mjeseca), ne morate ga vraćati na leđa ako se samo okrene u spavanju.
Ne zna se točno zašto je spavanje na trbuhu opasno. Moguće je da ono dovodi do pregrijavanja koje dovodi do SIDS-a. Spominje se i teorija da kada dijete spava na trbuhu, stvori se kao mala udubina na krevetu pored djetetovog lica u koju dijete izdiše CO2, ali ga i ponovno udiše, a djetetov nezreli centar za disanje ne odgovori kako bi trebao i dijete prestane disati. Neće sva djeca koja spavaju na trbuhu umrijeti od SIDS-a, neophodno je da ipak postoji neka predispozicija, vjerojatno centar za disanje koji iz nekog razloga nije dovoljno sazrio. S obzirom da ne postoji metoda kojom bi se mogla identificirati djeca sklona SIDS-u, preporuke za prevenciju SIDS-a se odnose na svu djecu. Naravno, nažalost, ni spavanje na leđima nije garancija zaštite od SIDS-a.
O SIDS-u i zajedničkom spavanju u krevetu s bebom (bedsharing), čitajte u tekstovima o spavanju beba : Spavanje beba: Očekivanja vs stvarnost, Bedsharing: smje li beba spavati s roditeljima u krevetu, Zašto se bebe bude noću i zašto je to dobro.
Reference
Bovbjerg ML Rethinking Dr. Spock. Am J Public Health. 2011 October; 101(10): 1812. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3222341/
Fleming PJ. et al. Interaction between bedding and sleeping position in SIDS. 1991. In: Paediatric Digest
https://www.bbc.com/news/uk-england-berkshire-37908627