Nove spoznaje o anatomiji dojke

  1. godine u Journal of Anatomy izašao je danas antologijski rad Donne Ramsay i suradnika pod nazivom “Anatomy of the lactating human breast redefined with ultrasound imaging“.

Vremenski gledano, rad iz 2005. ne možemo nazvati novim (referiram se na naslov mog teksta), no ukoliko se prisjetimo da su revolucionarna otkrića u anatomiji rijetka, onda ove spoznaje možemo nazvati novima. Također, ukoliko anatomiju dojke poznajete samo iz knjiga iz kojih smo učili na faksu, onda su vam info iz ovog rada sigurno vrlo nove.

Rad je dostupan kao full text na linku https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1571528/, a dolje možete pročitati  glavne spoznaje iz rada.

1 Sinus lactiferus ne postoje

Prije se mislilo kako duktusi imaju proširenje ispod baze areole u kojima je pohranjeno mlijeko. Zato se smatralo vrlo bitnim da dijete obuhvati prilikom podoja velik dio tkiva dojke, a ne samo bradavicu i areolu, kako bi moglo istisnuti to mlijeko. Taj široki hvat zaista jest bitan, no ne iz ovog razloga jer naime, sisnus lactiferus ne postoje. Zašto se mislilo da postoje? Jer je Cooper, kada je u 19.st. proučavao tkivo dojke kadavera, pod velikim tlakom uštrcavao obojeni vosak u duktuse kako bi ih bolje prikazao. Zbog tog tlaka su se kanalići proširili na tom početnom dijelu gdje je vosak uštrcavan.

No, široki hvat i obuhvaćanje što više tkiva dojke djetetovim ustima i dalje ostaje bitno zbog razloga navedenog u idućem odlomku.

2 65% žlijezdanog tkiva dojke nalazi se unutar 3 cm od baze areole

Žlijezdano tkivo nije, dakle, ravnomjerno raspoređeno u dojci.

3 grananje duktusa počinje već nekoliko mm iza bradavice i oni su nepravilno raspoređeni

Duktusi se zapravo ne granaju lijepo radijalno poput sunca, kako je to prezentirao Cooper. Već im je raspored dosta eratičan, idu ispod jedan drugog, iznad itd.

Cooper je ovako prikazao raspored duktusa:

dojenje

Crtež Cooperov prikaz dojke. Preuzeto iz Ramsay DT et al.2005

Cooperovi duktusi su obojani jer je uštrcavao vosak u boji. Sam ih je ovako pravilno rasporedio kako bi ih umjetnik mogao što bolje nacrtati.

Realniji prikaz duktusa je ovaj:

dojenjePreuzeto iz Ramsay DT et al. 2005

4 Raspored masnog tkiva je stalan

Mast je raspoređena subkutano, interglandularno i retromamamrno. Žlijezdano tkivo je “ispremiješano” sa masnim tkivom, nema velikih komada žlijezdanog tkiva koji su skroz odvojeni od masti. Važno za plastične kirurge (vidi dolje odlomak o kliničkim implikacijama rada).

5 Omjer žlijezdanog tkiva:masnog tkiva je 2:1

Prije se mislilo da je 50:50.Važno za plastične kirurge (vidi dolje odlomak o kliničkim implikacijama rada).

6 broj izvodnih kanalića je 4-18

Prije se mislilo da ih ima cca 25. Važno za plastične kirurge (vidi dolje odlomak o kliničkim implikacijama rada).

 

Kliničke implikacije ovih spoznaja

plastična kirurgija

Ove spoznaje pokazuju da operacija redukcije dojke ima veliki utjecaj na dojenje. Ukoliko se želi očuvati što više žlijezdanog tkiva, to je teško izvedivo jer su žlijezdano i masno tkivo isprepleteni. Također, bitno je očuvati koliko je više moguće tkiva ispod areole. Presjecanje i malog broja izvodnih kanalića može biti pogubno po dojenje jer ih je puno manje nego se mislilo. O operaciji smanjenja dojke i njenom utjecaju na dojenje se može (i treba) još puno pisati. Puno korisnih informacija je dostupno na stranici https://www.bfar.org/index.shtml

radiologija

Rad dosta obrazlaže i korištenje ultrazvuka u dijagnostici problema dojenja. Kako nisam jako upućena u radiologiju, ovaj dio ipak pročitajte sami.

Laktacijska medicina

Položaj i hvat su bitni, ali ne iz razloga zbog kojih se prije mislilo. Ovaj rad je potaknuo i proučavanje mehanike dojenja i gutanja te nove spoznaje o peristaltičkim kretanjima jezika djeteta prilikom dojenja. Rad također iznosi slijedeće spoznaje nespomenute u tekstu gore:

  • količina masti u mlijeku ovisi (među ostalim) o učestalosti podoja: učestalije pražnjenje dojki = više masti u mlijeku
  • prosječna količina mlijeka koju jedna dojka proizvede u 24 sata je cca 400 ml
  • mogućnost pohrane jedne dojke je cca 172 ml u 24 sata.
  • nema korelacije između produkcije mlijeka i količine žlijezdanog tkiva, broja duktusa, promjera duktusa
  • nema korelacije između količine žlijezdanog tkiva i sposobnosti pohrane mlijeka

ALI, VELIKO ALI: treba biti oprezan u izjavi “količina žlijezdanog tkiva ne utječe na količinu mlijeka”

Naime, Ramsay i sur naglašavaju da iako nije nađena takva korelacija u njihovom radu, postojao je trend da što ima manje žlijezdanog tkiva, to ipak ima i manje mlijeka.  Ja želim naglasiti da postoji klinički entitet “hipoplazije žlijezdanog tkiva dojke” i da te majke često ne mogu proizvesti dovoljnu količinu mlijeka. On se dijagnisticira prvenstveno pregledom majke, promatranjem dojenja, anamnezom dojenja te majčinom anamnezom.

Rferenca:

DT Ramsay, JC Kent, RA Hartmann, and PE Hartman. Anatomy of the lactating human breast redefined with ultrasound imaging. J Anat. 2005 Jun; 206(6): 525–534. doi: 10.1111/j.1469-7580.2005.00417.x