Što je elimination communication (ECanje, bespelenaštvo)?
„Bespelenaštvo je zapravo nespretan izraz za elimination communication (EC), tj. komunikaciju o eliminaciji, ili kako ju neki zovu natural infant hygiene (prirodna higijena beba). Temelji se na činjenici da su bebe svjesne svojih higijenskih potreba, isto kao sto su svjesne da su gladne ili žedne, umorne, da im je hladno ili vruće. Gotovo svaka majka ima instinkt ili predodžbu kad je djetetu ‘sila na wc’. Mnogo roditelja kaže da bebe kakaju baš kad se ide presvlačiti pelena, a to nije slučajno. Bebe znaju kad je ‘put slobodan’ i tom trenutku obave sto imaju. EC ne podrazumijeva nužno nenošenje pelena jer se može prakticirati i ako beba inače nosi pelene. Stvar je u tome da se bebi ponudi da ‘obavi’ van pelene, npr. prilikom presvlačenja – kad joj se skinu hlačice, primi se u položaj – pa ako hoće super, ako ne nikom ništa. Ova metoda nema nikakve veze s prisilom kako ponekad čujemo od neupućenih i da to za bebu nije dobro. Nema ništa loše u tome da ponudimo maloj osobi olakšati se van pelene, a osim toga u mnogim ‘primitivnim’ kulturama bespelenaštvo je još uvijek norma.“ Izvor: dokument iz Facebook grupe Beba traži na WC: Elimination communication.
Objasnit ću svojim riječima, na svom primjeru.
Kako su kod nas počeli grčevi
Kad mi je mlađi sin imao 5.5 mjeseci, počeli su ga mučiti grčevi. Bio mi je to popriličan šok jer sam mislila da smo se provukli bez toga. No, sa 5.5 mjeseci se svako jutro oko 5 ili 5:30 budio previjajući se od bolova i savijajući nožice prema trbuhu. Ne znam udovoljava li to definiciji „pravih“ grčeva, ali nije bitno, bio je u bolovima.
Prvih par jutara sam mu pomogla tako da sam se ja poluposjela u krevetu, savinula svoje noge u koljenima i njega stavila na svoje natkoljenice, da gleda prema meni i da mu nožice budu lagano podignute. Primijetila sam brzo poboljšanje tj. smanjenje plakanja. Nakon par minuta bivanja tako, dogodilo bi se nešto što mu je definitivno olakšalo – ispustio je puno zraka (iliti isprdio se) i pokakao se (u pelenu). Nakon tog kakanja, bio je opet zadovoljan i bez bolova.
Spontani ulazak u svijet ECanja
Bila sam sretna što sam mu pomogla. Sjetila sam se nečeg što sam davno bila pročitala, a što je ostalo zakopano u pozadini mog uma. Čak mogu reći da mi se upalila lampica u glavi. Naime, sjetila sam se da sam pročitala kako se bebe rađaju sa prirodnim nagonom da ne kakaju i ne piške po sebi i po osobi koja ih nosi. S obzirom da bebe stavljamo u pelene, beba zadržava stolicu i mokraću kako se ne bi pokakala i popiškila po sebi. I tako nastaju grčevi.
Sjetite se kako se vi osjećate kad jaaaako morate na WC tj. kad vas stisne, a nema WC-a. Jako je neugodno, stišćete noge i guzu i naposlijetku vas i boli trbuh od potiskivanja vjetrova i stolice. Prema nekim teorijama, tako je i bebama.
Nakon par jutara olakšavanja bebi da se pokaka u pelenu, odlučila sam ga, čim se oko 5 počne meškoljiti, skinuti iz pelene i staviti iznad kahlice. Nije se tad još bio samostalno posjedao (normalno) pa sam ga držala u položaju za ECanje u kojem se drže bebe koje još ne sjede (slike tog položaja imate u Facebook grupi Beba traži na WC). Nadala sam se da ćemo tako potpuno izbjeći prelazak meškoljenja u grčenje.
Prvo ECanje ikad
I tako je i bilo. Čim sam ga stavila, ispustio je jako puno vjetra i to bome glasno. Sjećam se da se okrenuo prema meni i zabezeknuto me pogledao, kao da pita ok što je ovo bilo. Nakon par trenutaka se i malo pokakao. Zaključila sam da je dovoljno za prvi put, nisam ga htjela živcirati dugim držanjem nad kahlicom, bio je nad njom niti 2 minute. Maknula sam ga i stavila mu pelenu. Ostatak kakanja je taj put obavio u pelenu. Ali, potpuno smo izbjegli bolove!
Iduće jutro smo ponovili priču, čim je počelo meškoljenje, skinula sam ga i stavila nad kahlicu. Ovaj put je obavio cijelo kakanje u kahlicu. I tako smo radili svih idućih jutara do danas. Svako jutro se on oko 5, sada 6, pola 7 budi, stavljam ga na kahlicu i on obavi veliku i malu nuždu.
Tako smo moje dijete i ja nekako spontano ušli na taj put ECanja, bez neke prethodne odluke „ECat ću“.
Bebe ipak imaju kontrolu nad sfinkterima?
Ovo sve što sam napisala je suprotno uvriježenom mišljenju da bebe nemaju sposobnost kontrole sfinktera (mišića koje stišćemo da se ne popiškimo i ne pokakamo) i da se ta kontrola uči i to tek iza nekih 18 mjeseci. Postoje radovi koji govore upravo ovo što sam gore napisala, a to je da postoji šansa da bebe zapravo imaju kontrolu sfinktera od početka svog života i da su sposobne zadržavati mokraću i stolicu. Zato mnoge bebe piške i kakaju kad im se skine pelena, do tad se suzdržavaju, zato možda nastaju grčevi. Ovo nisu dokazane i potvrđene teorije, ali nije niti teorija da bebe nemaju kontrolu sfinktera.
Radovi o kojima govorim su navedeni dolje u referencama (pod br. 1 i 2). Ukoliko želite znati više o kontroli sfinktera kod beba, pročitajte ih, nisu dugački.
Što ECanje nije
Odmah ću reći da bit ove spoznaje, da bebe možda mogu zadržavati stolicu i mokraću, i bit ECanja NIJE rano odvikavanje od pelena i forsiranje nečega na što beba nije spremna. Spoznaja da bebe imaju kontrolu sfinktera nam samo objašnjava kako (možda) nastaju grčevi tj. da kod nekih beba činu obavljanja nužda prethodi stiskanje i bolno zadržavanje stolice i/ili urina jer se suzdržavaju od vršenja nužde po sebi. Također objašnjava pojavu da se mnoge bebe pokakaju ili popiške upravo kod presvlačenja pelena.
- ECanje nije metoda odvikavanja od pelena.
- ECanje nije učenje bebe da kaka i piški kad nama to paše.
- ECanje nije niti učenje bebe da je ok piškiti i kakati bilo gdje (dakle, djeca s kojima se ECalo neće sjesti na pod kafića bez pelene i pokakati se ili popiškiti, kako to neki misle).
Što ECanje je
- ECanje je poštovanje djetetove autonomije i omogućavanje djetetu da nuždu obavlja dostojanstveno tj. da nuždu ne obavlja po sebi u pelenu.
- ECanje je učenje znakova koje vaše dijete pokazuje kada mu se piški/kaka kako biste ga na vrijeme skinuli i omogućili mu da obavi nuždu.
- ECanje je puštanje djeteta da kaka i piški kada ono želi.
- ECanje je omogućavanje bebi da kaka i piški na za to predviđenom mjestu, koje može biti lavabo, WC ili kahlica.
Kako to uopće izvesti?
Ako vam se ova ideja čini ok, ali imate 1000 pitanja i komentara poput:
- Kako ću naučiti te znakove?
- Moja beba ne daje znakove!
- Gdje sve beba može obavljati nuždu?
- Može li novorođenče i dojenče u EC položaj s obzirom da ne sjedi?
- Što ako moje dijete kaka kad ga se stavi u stolicu za hranjenje ili autosjedalicu?
- Zar ću postati rob svog djeteta i samo piljiti kako bih vidio/la kad mu se kaka/piški?
- Što po noći?
- Što kad se nosimo, hoće li me dijete popiškiti/pokakati?
- Hoću li psihološki oštetiti dijete?
Znajte da su to sve legitimna pitanja. I da na ta pitanja postoje odgovori. Upućujem vas na slijedeće izvore koji sadrže korisne informacije i slike:
- Facebook grupu Beba traži na WC.
- Knjiga Andree Olson „Go diaper free: A simple book for elimination communication“.
- blog Andree Olson “EC peesy“.
Također postoji i knjiga na hrvatskom „Od rođenja bez pelena“ od Ane Božič, ali nju nisam pročitala pa ne znam kakva je.
Moje daljnje spoznaje i zaključci o ECanju
Napisat ću svoje spoznaje i zaključke do kojih sam došla čitajući te iz iskustva s vlastitim djetetom.
Bebe imaju neka specifična vremena kada najčešće obavljaju nuždu
Recimo, nakon buđenja, nakon obroka, nakon nošenja u nosiljci… Ja sam tako bebi uvijek nudila tj. stavljala ga u položaj nad kahlicom upravo u tim situacijama. I gotovo uvijek je obavio što je trebao.
Osim ovih razdoblja kad više-manje svako dijete vrši nuždu, svako dijete daje i svoje znakove prije obavljanja nužde
Mojoj bebi je to bilo lagano stresanje. Jako, jako suptilno i jedva primjetno. Npr. igra se ili sjedi ili puže i lagano se strese. Netreniranom oku to uopće nije bilo vidljivo. Čim sam uočila stresanje, stavila bih ga u položaj nad kahlicu. Naravno da u ovom putovanju zvanom EC, proces učenja znakova traje neko vrijeme. I 100 puta sam ga stavila u položaj pa nije obavio ništa. 100 puta ga nisam stavila u položaj pa je obavio.
Važno je ne nagrađivati dijete kada obavi nuždu
Jer dijete zapravo nije napravilo ništa posebno, vi ste ti koji ste na vrijeme prepoznali da beba treba na WC. Neću ni napominjati da je važno ne ljutiti se na dijete ako ne obavi ništa. I važno je ne ljutiti se na sebe ako niste pogodili. Bebe osjete roditeljsko iščekivanje, brzo skuže da imate neka očekivanja, da ste sretni ili ljuti. Zato je potrebno biti cool i ne pridavati djetetovom obavljanju ili neobavljanju nužde neko značenje.
ECanje se, dakle, mora provoditi nježno, bez očekivanja i prisile
Bit ECanja je komunikacija, povezivanje, responsivno roditeljstvo. Ali opet, važno je ne biti opsjednut i ne lebdjeti cijelo vrijeme nad djetetom. Samo imate uključen radar, ništa više od toga. Nije lako postići tu ravnotežu. Svaka prevelika opsjednutost i lebdjenje nad djetetom te previše nuđenja kahlice, dovodi do štrajkova tj. do toga da dijete odbija suradnju.
Bebe zapravo od početka daju znakove da moraju na WC
Bebe zapravo od početka daju znakove da moraju na WC, samo ih mi ne prepoznajemo. Ako se potrudimo prepoznati ih i damo bebi šansu da ide na WC kad treba, beba u skladu sa svojim razvojem počinje davati očitije znakove.
Tako se moja beba na početku suptilno stresala. Kad je malo porastao, bi stisnuo noge i guzu kad je trebao na wc (to sam skužila prilikom nošenja na rukama). Kad je bio još malo veći, radio je pokrete rukama kao da skida hlače. A od svojih 14 mjeseci govori ka-ka. Sada ima 20 mjeseci i kada ga pitam treba li ka-ka, on kaže da ili ne.
U ECanju nema mjesta perfekcionizmu!
Možda se čini da je naš put išao jako glatko i da sam ja svaki put prepoznala znakove i da ih je on svaki put dao. Nije bilo tako, imali smo razdoblja kad nam je išlo slabije i bolje. Bilo je piškenja po podu. Ali, u ECanju nema mjesta perfekcionizmu. ECanje je put kojem treba pristupiti sa dozom humora. A opet i cijelo vrijeme paziti da smo u ravnoteži tj. da ne lebdimo nad djetetom.
Bitna stavka ECanja je roditeljska intuicija
Ponekad nema nekih znakova da bi dijete trebalo na WC, ali nešto vam govori da ipak treba. I stavite ga u položaj i ono stvarno obavi. To je stvarno super osjećaj za roditelja. Lijepo je osjetiti da vam nagoni i intuicija nisu baš potpuno zatrti. I osjetite veliku povezanost s djetetom.
Neki roditelji čak opisuju da, prilikom nošenja djeteta, odjednom osjete kao da se dijete popiškilo po njima, pomisle da su mokri, osjete kako im se mokraća slijeva niz njih, a zapravo se dijete nije još popiškilo. Kad ga stave na WC, dijete se popiški. Kao da proročki predvide da će dijete trebati na WC. Ovaj fenomen je jako rijedak. Osobno ga nisam nikad iskusila.
Part-time EC
Mi smo bili part-time ECaši što znači da smo dio dana bili u peleni, a dio bez pelene. U peleni smo bili recimo kad sam znala da neću moći toliko promatrati dijete da bih vidjela da treba obaviti nuždu. Meni je to doba obično bilo popodne. Kad sam bila slobodna, uglavnom prije podne, bili smo bez pelena.
Vezano na gore spomenutu opsesiju i lebdjenje nad djetetom, meni su upravo za izbjegavanje toga pomogle pelene. Kad bih, obično popodne, skužila da previše pažnje posvećujem djetetovom vršenju nužde, stavila bih ga u pelenu i gotovo, da se odmorim i da ne pretjeram. Jer sam znala da ću pretjerivanjem samo postići to da mu ta kahlica postane stres od kojeg će se braniti štrajkom.
Kakve koristi nam je ECanje donijelo
S ECanjem smo krenuli spontano želeći se riješiti grčeva. I u tome smo i uspjeli. Zašto smo nastavili s ECanjem i kad smo se jednom riješili grčeva? Zato što kad sam vidjela kako beba lijepo može kakati i piškiti van pelene, nisam se više mogla vratiti na staro. Nekako sam stalno razmišljala kako bi meni bilo da me netko stavi u pelenu i to zato što ne razumije znakove koje dajem.
Iako mi nije primarna svrha bila ranije odvikavanje od pelena, bez pelene smo od nekih 14 mjeseci. Dijete mi od 14 mjeseci samo zna signalizirati da treba na WC. To je ranije nego je prosjek u zapadnjačkoj civilizaciji. To zahvaljujem upravo ECanju.
ECanje nas je dovelo i do dosta rane noćne suhoće, sa nekih 8 mjeseci. Sa 8 mjeseci je mogao noću biti skroz bez pelene.
Mislim da ga nisam forsirala da nauči zadržavati stolicu i mokraću već sam mu pomogla da nuždu ne obavi po sebi i da je samim time lakše obavi, bez prethodnog stiskanja i zadržavanja.
Ja sam nekoć bila hejterica ECanja
Da, da, kao što sam nekoć hejtala dojenje duže od godine dana (vidi tekst 10 mitova o produženom dojenju) i bedsharing te nošenje beba, tako sam hejtala i ECanje. Mislila sam da je to glumljenje nečega i da to rade sebični roditelji koji žele sebe prikazati u nekom svjetlu. Ono kao, furka na prirodnost, veganstvo, organske namirnice itd. (danas ni to sve navedeno više ne hejtam, btw). Shvaćam onda da je i nekom drugom ovo sve gore opisano možda nečuveno, odvratno, možda ih asocira na forsiranje plemenskih običaja ili čak na antiwaxerstvo.
Dok sam bila hejterica, ismijavala sam “bespelenaše” jer nisam znala ništa o tome dalje od tog, meni glupog, naziva „bespelenaštvo“ za kojeg mislim da bi bilo najbolje da se uopće ne koristi. Ali, onda sam čitala, čitala, probala na svom djetetu i uvidjela korist za dijete. A i ja sam se dobro osjećala.
Ali ok, dozvoljavam, ECanje je jako neobično u našoj kulturi. Kao što rekoh, i meni je bilo prije.
Svrha ovog teksta nije osuda korištenja pelena
Ovim tekstom ne želim reći da roditelji koji koriste pelene narušavaju dostojanstvo i autonomiju djeteta, nisu povezani s djetetom, imaju zatrtu intuiciju i sl.
Korištenje pelena je kulturološka stvar i u našoj kulturi su pelene imperativ. Taj imperativ ima svoju svrhu i nije nastao bez razloga. Život s pelenama je lakši, nekad zaista i jedino moguć. Nadalje, pelene su toliki imperativ da mislim da roditeljima ne padne napamet da je išta drugo moguće (slično kao imperativ dude – mišljenje da beba mora imati dudu, samo puno jači).
No, čak je i dr. Brazelton, osoba koja je zaslužna za sveopći stav da se sa odvikavanjem od pelene ne počinje prije 24 do 36 mjeseci (iako ECanje nije odvikavanje od pelena), izrazio divljenje prema tehnikama ECanja i priznao da ima smisla, ali da „američko društvo još nije spremno na to“.
Zašto zapadnjačka društva nisu spremna na ECanje?
Naša kultura nas potiče da budemo što odvojeniji od djeteta, da ne spavamo u istom krevetu s njim, da ne slušamo njegove potrebe nego namećemo sebe i svoj ritam. Naša kultura nam zatire intuiciju i uči nas da sve mora biti u rasporedima, milestone-ovima. Sjetite se samo kako imamo pravila i za nas odrasle – jedi 3 velika obroka i 2 manja obroka dnevno i pij 8 čaša vode, ni manje ni više. Čak si ne želimo dozvoliti niti da osjetimo osnovnu fiziologiju, glad i žeđ. Sve moramo kontrolirati, a takvi smo i prema djeci.
Ima roditelja koji uspiju ECati sa prvorođenim djetetom od prvog dana njegovog života. Možda je njihova intuicija manje zatrta od početka, možda su samo bolje organizirani, ne znam. Ja prvih tjedana nisam znala gdje mi je glava, a kamo li da bi bila uspjela ECati. Shvaćam da je nekima tako i poslije. Zato ne mislim da je ECanje nekakav imperativ bez kojeg se ne može.
Nadalje, ECanje je vremenski zahtjevno, a mnogi roditelji nemaju luksuz vremena.
Važno je znati da ECanje postoji i da je legitimna opcija
ECanje nije za svakoga i nitko se ne treba osjećati loše jer nije ECao ili jer ne želi ECati. Ali, mislim da je bitno da se čuje za ECanje i da roditelji koji smatraju da imaju uvjete za ECanje i misle da će i dijete i oni imati neku korist od toga, da znaju da to postoji i da je legitimna opcija.
Neka svako odluči za sebe je li spreman za to. Ali potičem posebno roditelje koji muku muče s grčevima da probaju ovu metodu, makar samo dok traju grčevi. No, s obzirom da se grčevi uglavnom javljaju u jako mladoj dobi bebe, kada možda još postoje problemi s dojenjem i prilagođavanjem roditelja na novi ritam spavanja, ECanje je možda kap koja bi novim roditeljima prelila čašu. Svako tko uspije ECati u tom razdoblju je za mene junak. Ja sam uspjela s ECanjem jer su se grčevi javili sa 5.5 mjeseci, kad smo već izašli iz te početne faze prilagodbe na dojenje i spavanje.
Koji bi se roditelji, po mom mišljenju, mogli zainteresirati za ECanje
- Ekološki osviješteni koji ne žele koristiti pelene.
- Roditelji (obično majke) s izraženom intuicijom koje već i same naslućuju kad bi dijete moglo na WC, ali si nikad nisu dale za pravo razvijati dalje tu intuiciju.
- Svaki roditelj koji se želi još više povezati s djetetom (ovim ne tvrdim da roditelj koji ne ECa nije povezan s djetetom).
- Već spomenuti roditelji beba s grčevima.
Reference
- Bender et Rosemary. Elimination communication: Diaper free in America. Pediatrics. Volume 140, number 1, 2017
- Jordan. Elimination communication as colic therapy. Medical hypotheses 83(2014): 282-5
- Andrea Olson. Go diaper free: A simple handbook for elimination communication. 5th edition. The Tiny World Company, Asheville, NC, United States
- Dokumenti iz Facebook grupe Beba traži na WC: Elimination communication