Uvodni dio kako izabrati izdajalicu i usporedba elektricne i rucne izdajalice procitajte u zasebnim tekstovima.
Trebalo mi je par dana za privikavanje na rucnu izdajalicu i izvlacenje njenog maksimum.
Na pocetku sam bila neiskusna i cijelo vrijeme stiskala i pustala rucnu izdajalicu. To je rezultiralo blagom iritacijom bradavica, bolnim sakama te iritantnim skripanjem izdajalice. Citala sam po forumima da je skripanje poznata mana te izdajalice koju sam ja imala – zvuk je stvarno iritantan i glasan, pogotovo pri nocnom izdajanju, muz me u drugoj sobi cuo kako skripim.
Onda sam na Youtubeu pronasla video u kojem je jedna mama objasnila da prvo treba malo stiskati i pustati izdajalicu da bi se pokrenula navala mlijeka, a onda samo stisnuti i pustiti mlaz mlijeka da tece, ne treba cijelo vrijeme “pumpati”.
Tako sam i pokusala. Nije odmah bilo mlaza, morala sam malo vise pumpati u prazno no onda su poceli curiti mlazevi. Sada tako radim, na pocetku malo pumpam u prazno, a kad se pokrenu mlazovi, samo stisnem i mlaz curi. Kada iscuri, pustim pa stisnem opet. Kada se mlazevi na jednoj dojci „potrose“, predjem na drugu dojku. U jednom izdajanju puno puta prelazim s jedne na drugu dojku. Tako da zapravo jako malo pumpam i ne gubim vrijeme pumpajuci u prazno.
Time sam skratila duzinu trajanja izdajanja. Rucnom izdajalicom nisam povecala kolicinu mlijeka, ali u 30 min izdajanja s rucnom izdojim kao u 60 sa elektricnom. S obzirom da malo pumpam, nema ni iritantnog skripanja ni iritacije bradavica.
Osim sto skracuje citavu pricu, izdajanje rucnom izdajalicom mi daje osjecaj kontrole i aktivnog sudjelovanja u izdajanju sto cijeli proces cini zanimljivijim, ali o tome vise u tekstu Usporedba elektricne i rucne izdajalice.