“Dojenje u javnosti je ok, ali ako je diskretno.” Ovo ljudi kažu i misle da podržavaju dojenje.
Podijelit ću svoje iskustvo:
I prije nego mi se dijete rodilo, znala sam da ću dojiti u javnosti. Najviše zato što sam htjela imati sve benefite dojenja pa tako i trenutnu dostupnost hrane, bez potrebe za pripremom, grijanjem, hlađenjem itd.
Ali, kad sam rodila i kad sam prvi put bila u situaciji da trebam dojiti u javnosti (u kafiću šoping centra), totalno mi je bilo neugodno! Mislila sam da će mi svi vidjeti sise, da će netko ko nije dojio misliti gle ovu kak se razmeće i nabija mi na nos dojenje…
Taman kad sam namještala dijete, došao je konobar. Propala sam u zemlju, čak sam dlanom pokrila djetetova usta i svoju cicu (za koju mislim da se nije ni vidjela). I tako još par idućih puta. Bilo mi je neugodno i pokrivala sam se dekicom il nečim.
Onda sam odlučila da ću početi izlaziti iz svoje zone komfora i prestati sa skrivanjem. I nije bilo lako. Išla sam postepeno, bilo me sram, al je on bio svaki put sve manji.
Seksualizacija ženskih grudi utječe na sve pa je tako i na mene.
Ono što me dodatno motiviralo da se prestanem skrivati, je spoznaja da svojim ponašanjem mijenjam društvo. Dojenje neće postati normalno u glavama ljudi dok prizor dojenja ne postane dio svakodnevice. A ako se mi, žene koje dojimo, skrivamo, ta se promjena neće nikad dogoditi.
Neke mame se nikad ne uspiju otrgnuti tom sramu i uvijek se pokrivaju. I ok, nismo svi isti.
Imperativ diskrecije dojenja postoji zbog seksualizacije ženskih grudi prisutne u našoj civilizaciji. Ali, dojenje u javnosti ne može uvijek biti “diskretno”. Nisam ni ja diskretna kad proždirem krafnu sa pekmezom. Tako nisu ni bebe i djeca. I to je u redu. Dojenje u javnosti je normalno. Kakvo god ono bilo i kako god izgledalo.
P. S. Savjet za sve koji ne znaju što pokloniti trudnici/mami: nemojte da to bude marama za dojenje. Šaljete jako lošu poruku, iako toga možda niste ni svjesni.