Tekst “Čak 80 ljudi se otrovalo vodom u Zagorju!” me potaknuo na razmišljanje.
Čula sam puno puta izjavu “preporuke WHO-a o isključivom dojenju do 6 mjeseci i dalje do bar 2 godine se odnose samo na Afriku i zemlje gdje je voda problem”.
Svugdje voda može biti problem.
Dalje priča može ići “ali, za pripremu adaptiranog se koristi prokuhana voda”.
Hm da. Samo što velik broj roditelja ne čita upute s kutije. Samo što velikom broju roditelja nisu objašnjene te upute usmeno. Samo što, ljudi kad žele biti vani, miješaju vruću vodu iz kafića sa hladnom vodom kako bi dobili toplu vodu pitke temperature.
Zato je važno da svaka majka i svako dijete dobiju šansu za dojenje, živjeli oni u Africi, Norveškoj ili Zagorju.
S obzirom da je u ovakvim tekstovima uvijek potreban disclaimer, evo ga: ovo nije napad na roditelje koji hrane dijete adaptiranim. Kada dojenje nije uspostavljeno, dijete se hrani adaptiranim, end of story. Ovo je podsjetnik da dojenje ne treba shvaćati olako i da nije svejedno. Svaka majka i dijete moraju dobiti potporu u uspostavi dojenja ukoliko im je potrebna. Dojenje nije nadstandard.