Breast is best ili kako smo promašili ceo fudbal

U čemu je problem?

Vec dugo razmisljam o tome zasto npr. na trudnickim tecajevima kada se “reklamira” dojenje, jedan od glavnih slajdova bude usporedba postotaka rizika za razvoj bolesti kod dojene i nedojene djece. Npr. rizik za razvoj atopijskog dermatitisa ima 5% djece koja su dojena, a 8% koja su nedojena (brojeve izmisljam).

Sto te brojke i postoci buducim roditeljima uopce znace? Koja razlika u postocima bi uopce trebala biti vrijedna truda dojenja? Ako uzmemo za primjer kvocijent inteligencije, cesto se navodi da je on kod dojene djece veci. No ako se zagledate u podatke, radi se o 1 do 2 boda razlike. Halo, 1 do 2 boda u vrijednostima koje se krecu oko 100!! Pa tko bi prozivljavao muke uspostave dojenja zbog 1 do 2 boda IQ-a??

Nadalje, sto ako dojena djeca manje obolijevaju od neke bolesti, ali moje ipak oboli? Trebam li prestati dojiti jer eto, moje mlijeko ocito ne stiti od te bolesti? Zatim, sto ako u okolini imam primjer petero nedojene djece koja su savrseno zdrava i troje dojene djece koja cesto pobolijevaju? Hoce li neki slajd koji mi kaze da je statistika izracunala drugacije, promijeniti moje misljenje koje sam mozda oformila na temelju vidjenog? Po meni ti slajdovi samo izazivaju konfuziju kod buducih roditelja.

No, kako smo uopce dosli do toga? Zasto je zapravo dojenje potrebno “reklamirati” na ovaj nacin, usporedjivanjem sa formulom?

Fiziološke funkcije ne moraju opravdavati svoje postojanje!

Dojenje je fiziolska funkcija, standard, normala. Ne znam niti jednu drugu fiziolosku funkciju koja se mora braniti i opravdavati svoje postojanje. Recimo npr. da vam se jako piski. Hocete li prvo sjesti za komp pa traziti studije koje dokazuju da kad vam se piski, trebate piskiti, a ne recimo staviti kateter i piskiti u vrecicu ili cete lijepo otici na wc i popiskiti se? Naravno da cete otici piskiti ukoliko nemate neko stanje koje vas u tome sprijecava.

Nadalje, cudno mi je i tumacenje rezultata studija koje usporedjuju dojenje i formulu. U medicini inace ako usporedjujemo standard tj. normalu i neku intervenciju, intervencija mora dokazati da je bolja ili barem jednako dobra kao standard. Npr. na trzistu imamo dobar lijek za tlak. Na trziste zeli izaci novi lijek za tlak. Moci ce to uciniti jedino ako dokaze da je bolji ili barem jednako ucinkovit kao standardni lijek. Kada izadju rezultati studije, pisat ce “novi lijek je za 20 mmHg vise snizio tlak nego standardni lijek” ili “novi lijek je jednako snizio tlak kao standardni lijek, ali je imao znacajno manje nuspojava”.

Kod tumacenja studija dojenje vs formula, uvijek se polazi od dojenja tj. standarda, a ne od intervencije. Reci cemo “dojena djeca su imala manje astme, veci IQ, mame koje doje su imale manju sansu za razvoj raka”. Kao da zelimo opravdati dojenje, a ne intervenciju. Zapravo bi trebalo rezultate tumaciti obrnuto, krenuvsi od intervencije. Trebalo bi govoriti “nedojena djeca su imala vise astme, manji IQ, mame koje ne doje vecu sansu za dobivanje raka”. S obzirom da je dojenje fiziolosko, bioloski standard i normala, mozemo zakljuciti da broj dojene djece koja su razvila npr. astmu je normalan broj ocekivan u djecjoj populaciji. Broj mama koje su dojile i poslije razvile rak dojke je normalan broj ocekivan za tu populaciju. A nedojenje je zapravo izlaganje riziku jer su rezultati nedojenih uglavnom losiji od dojenih. No rijetko vidim takvo tumacenje studija.

Dojenje štiti? Ili nedojenje ugrožava?

Bizarne su i izjave tipa dojenje stiti od razvoja onog ili onog. Reci da dojenje stiti od icega je besmislica. To je kao da kazemo da nepusenje stiti od raka pluca. Nepusenje je normalno stanje, broj oboljelih od raka pluca u populaciji nepusaca je „normalan“ broj ocekivan za populaciju. Pusenje je to koje je dovedeno u vezu s rakom. Niste tijelu napravili posebnu uslugu jer ne pusite. Isto je tako i s dojenjem, dojenje ne stiti od astme, dijabetesa, raka, pretilosti, cega god. Tvrditi to znaci staviti veliki teret dojenju za vrat, teret koje ono ne moze podnijeti.

Zasto ono to ne moze podnijeti? Jer nije dokazivo. Ako kazete dojenje stiti od astme, znaci da ste dokazali uzrocnu vezanost dojenja i zastite od astme, dokazali ste causality. No, to nije moguce. Zasto? Jer se kod teme kao sto je dojenje ne provode dvostruko-slijepe, randomizirane studije, a jedino one mogu dokazati causality. Studije usporedbe dojenja i formule su opservacijske, promatramo djecu koja doje i koja ne doje, ali nismo ih mi podijelili u skupine jer bi to bilo neeticno. Opservacijskim studijama mozemo samo pokazati correlation, a to nije isto sto i causality.

Zasto, kad je dojenje u pitanju, u tumacenjima ne krecemo od intervencije? Zasto krivo tumacimo rezultate i radimo logicke greske i pridajemo dojenju svojstva koja nema? Evo mog misljenja. Zato sto kod dojenja intervencija nije bolja od standarda i nema se cime pohvaliti. Zasto bi onaj tko stoji iza studije (uglavnom industrija) rekao “moj proizvod nije bolji od dojenja, a ni samo dojenje nema posebne moci? Moj proizvod je losiji od prosjeka, normale?”. Ne bi to rekao i ni ne govori. Nego kaze breast is best, dojenje je najbolje, dojenje stiti od raka, astme, pretilosti itd. itd. A moj proizvod je eto samo malo losiji od toga, nema posebne moci. Mantra breast is best nametnuta je kako bi se etabliralo misljenje da je dojenje nadstandard, gotovo nesto magicno sto spasava od raka, dijabetesa, “propametnjuje” djecu itd. Dojena djeca imaju manje astme od nedojene. Mame koje doje imaju manju sansu za rak od mama koje ne doje. Zvuci obecajuce, zar ne?

Ako je breast best, što je good?

Ako je to stvarno tako, ako je breast “best”, sto je “good” i “better”? Sto je normala? Pa jasno, studije nam daju odgovor, formula. Uzdizanje dojenja u nebesa i u razinu nadstandarda jako pase industriji formule kako bi svoj proizvod progurali kao normu i standard, kao “good” ili “better”. Ne mozete postici best? Ne sekirajte se, good je good enough. Ali kad je to, molim vas lijepo, formula dokazala da je good ili better? Da je standard? Nikad. Iza nedojenja stoji multimilijunska industrija i to je odgovor na pitanje zasto se fizioloska funkcija mora neprestano opravdavati da je „najbolja“, da stiti, da je gotovo pa eliksir zdravlja, pameti itd.

Nadalje, ako se zagledate u rezultate studija, vidjet cete kako razlike u tim brojkama i nisu bog zna sto. Evo gore primjer IQ-a. Dojenje uzdize IQ za bod do dva, nes ti uspjeha. Ako vam motivacija za dojenje pociva na tezi breast is best, a vi krenete dojiti i dogodi vam se mastitis, izgrizene bradavice, dijete koje gubi na tezini, sto cete pomisliti? Ma je..s ti to, nema sanse da cu prozivljavati toliku muku zbog jednog boda IQ-a, par postotaka manje sanse za astmu itd. Prezivjet ce mi dijete i samo na standardu, normali, good is good enough.

No, istina je da dojenje nije nadstandard. Dojenje je standard, nula, ravna crta. Dojenje je good. A better i best ne postoje. Ljudska vrsta doji vec milijunima godina, nema tu nista magicno, nije to nikakva carolija. Dijete ocekuje biti dojeno, ono nije posebno zahvalno ako ga dojite, ono nece biti posebno zdravo ako dojite, samo ce moci ostvariti svoj genetski potencijal. Ono sto ove studije zapravo pokazuju je da je nedojenje ispod te crte tj. intervencija u ovom slucaju nije bolja od standarda.

Znaci li to da je formula stetna?

Sada bi se moglo reci da impliciram da obitelji koje ne doje, djetetu daju nesto sto je losije od prosijeka iliti stetno. Tako zapravo stavljam jos veci pritisak na majke, prijetim im-ako ne budete dojile, dijete vam nece dobiti niti prosijek. Bolje vam je da stisnete zube, or else…

Stvari nisu tako jednostavne. U slucajevima kada je dojenje proslo svrseno vrijeme, formula je jedini izbor. Kad je formula potrebna, ona postaje standard i normala. Dakle, da li roditelji koji ne doje stete djetetu dajuci mu formulu? Naravno da ne jer alternativa je umiranje od gladi. No, u slucajevima kada jos postoji sansa za dojenje, onda treba dojiti jer je tad dojka normala i standard.

Formula itekako moze biti od pomoci u pocecima, ako postoje problemi u uspostavi dojenja. Ako majka u toj fazi zaista nema dovoljno mlijeka, dijete gubi na tezini, ne puni pelene kako treba, formula moze biti lifesaver i spasitelj dojenja, ali samo ukoliko se daje strucno. Sto znaci strucno? To znaci da se daje planski, ne na bocicu nego npr. spricu, u definiranoj dnevnoj dozi i samo dok kriza traje tj dok se ne rijese problemi s dojenjem. Kada se oni rijese (dakle, na problemima dojenja treba raditi, a ne cekati da prodju), treba zapoceti postepeno skidanje s formule. U rijetkim slucajevima, majka nikada ne moze proizvesti dovoljno mlijeka (npr.zene koje su prosle operaciju smanjivanja dojki), ali i one mogu dojiti uz nadohranu formulom putem npr. SNS-a (supplemental nursing system). Tako da, da, formula moze koristiti i majci i djetetu ali davanje formule mora voditi netko tko zna gore navedene stvari, netko tko ce savjetovati majku o detaljima primjene formule. To je velika razlika od pausalne izjave „uvedite nadohranu“ koju majke najcesce cuju. Razlika koja presudi dojenju.

Kada ipak je štetna?

Dakle, kada je formula potrebna, ona nije stetna. A kada JE stetna? Stetna je kad se obiteljima koje jos imaju sansu za uspostavu dojenja, predstavlja kao standard i normala. Stetna je kad pedijatar mami koja uspjesno doji, ali je malo nesigurna, savjetuje nek ipak nadopuni dojenje bocicom kako bi bila sigurna da dijete nije gladno. Stetna je kad pedijatar u rodilistu po defaultu ordinira svoj novorodjencadi nadohranu jer “nece on valjda biti odgovoran ako neko dijete ode u hipoglikemiju”. Stetna je kad medicinska sestra mami koja doji dijete od 9 mjeseci zgrozeno kaze da kaj se jos gnjavi s tim kad joj mlijeko ionako vise nema nista hranjivo. Stetna je kad patronazna sestra mami koju ocajnicki bole bradavice kaze da joj Bog nije namjenio da bude dojilja i da zato ne moze dojiti. Stetna je kad opca praksa za mamin umor ili depresiju kaze da je od dojenja, bez trazenja drugih mogucih uzroka, i da je jedino rjesenje izbacivanje nocnog dojenja i uvodjenje bocice nocu ili izbacivanje dojenja u potpunosti. Stetna je kad susjeda kaze “pa kaj, ni ja nisam imala mlijeka”. Stetna je kad vristi iz prvih redova DM-a iako prema Kodu o reklamiranju nadomjestaka majcinog mlijeka ne bi smjela. Stetna je kada zena u trudnoci bar 7 puta ode primarnom ginekologu i bar 2 puta u bolnicu u trudnicku ambulantu i ni jednom ne cuje rijec dojenje, ne dobije ni jedan letak o dojenju, na zidovima vidi reklamu za Tena uloske, ali ne i gdje potraziti pomoc kada se jednog dana pojave problemi s dojenjem. Stetna je kad zena nema pravo na porodiljni (ovo se vise odnosi na svijet, nego na Hrvatsku). Stetna je kad zena zeli dojiti i planira dojiti, ali nema vremena za uspostavu dojenja jer je cijelo vodjenje kucanstva i briga o djeci na njoj.

Lažna sućut

Biologija vecini zena omogucuje dojenje, ali ono sto dojenju uglavnom presudi je sve ostalo. Dojenje je vjestina koja se uci, nije intuitivno. Iako je prirodno, nije intuitivno. Zene su oduvijek dojile uz pomoc drugih zena. Kada se opcenito u drustvu prestalo dojiti, ulogu pomocnica, ulogu desne ruke novoj dojilji, preuzeo je zdravstveni sustav. I tu je sve krenulo krivo, kada je dojenje prepusteno na milost i nemilost medicinarima i sustavu. Na milost i nemilost njih koji ni sami ne znaju o dojenju nista ili znaju nedovoljno i koji u primjerima gore ne vide nista cudno.

Koji ce pokazivati laznu sucut mami koja „ne moze dojiti“, mami koja ima „slabo mlijeko“, mami koja „nema mlijeka“, mami kojoj „nije sudjeno da doji“. Vrlo vjerojatno moze dojiti, druskane moj dragi, ali joj ti ne znas pokazati. Ne znas staviti dijete na sisu, ne znas kako izgleda ispravan hvat, ne znas kako znati unosi li dijete dovoljno mlijeka, ne znas nauciti mamu kako da sama stavlja dijete na sisu, ne znas je upozoriti na probleme koji slijede jer ne znas koji su to problemi i kako se saniraju. Nista ti to ne znas i ne zanima te. I zato uporno ponavljas mantru breast is best. Dojenje je best, ali ako ne ide, nemojte se sekirati ili sramiti, i formula je ok. Donosis odluku umjesto majke. A sve pod krinkom lazne sucuti. A jedini prema kome osjecas sucut si ti. Da ne bi slucajno primio knjigu u ruke, da ne bi slucajno otisao na simpozij o dojenju, da ne bi slucajno nesto naucio o fiziologiji dojenja. I tako nesvjesno postajes pijun industrije adaptiranog mlijeka bez da si toga svjestan. I toliko si jadan da za to ni ne dobijes novce, vec si besplatni pijun koji sluzi industriji umjesto da sluzi majkama i djeci.

Da, treba dojiti!

Dakle, da, ja stavljam pritisak, ja otvoreno tvrdim da treba dojiti. Ali taj pritisak ne ide majkama jer one ne znaju dojiti i ne radjaju se sa znanjem i vjestinama potrebnima za dojenjem. Taj pritisak ide medicini i sustavu, ide onima koji trebaju nauciti majku i pomoci joj. Onima koji ponavljaju breast is best, i uporno svojim cinjenjem i necinjenjem postizu to da formula postaje standard i normala velikom broju djece.

Znaci li to da roditelji ne trebaju vjerovati pedijatru kad na npr prvoj kontroli kaze „nadohrana!“. Mogu mu vjerovati, nema nista lose u nadohrani ako je potrebna, ali moraju pitati kako tocno davati nadohranu, koliko, kako rasporedjenu u danu, do kada i kako ce se rijesiti problem dojenja koji ocito postoji ako dijete ne napreduje kako treba i koji je to tocno problem. Ako pedijatar ne zna odgovore na ova pitanje, obratite se nekom tko zna. Taj pedijatar je mozda super doktor i apsolutno vrijedan povjerenja o drugim stvarima, ali o dojenju ne zna. I bilo bi fer da to prizna i uputi vas onome tko zna.

Naravno da postoji sansa da vam ni veliki znalac o dojenju ne pomogne, u medicini nikad nema 100%tne garancije. Problemi dojenja znaju biti kompleksni i ponekad jednostavno ne ide. Rijetko je situacija takva da je dojenje u potpunosti potrebno prekinuti, ali naravno da majka ima pravo donijeti i takvu odluku. I tad je formula novi standard i ne treba zaliti i razmisljati sto bi bilo kad bi bilo.

Dojenje i formula se koriste u različitim indikacijama!

Zato je sporedba dojenja i formule besmislica. Jer dojenje i formula se koriste u razlicitim indikacijama. Kada majka ne doji, formula je jedino rijesenje i zasto onda usporedjivati formulu s dojenjem? Da joj nabijemo osjecaj krivnje? Ako majka doji, takodjer, zasto usporedjivati dojenje i formulu? Da je motiviramo? Jedina pomoc dojiljama je konkretna pomoc kad zagusti, a ne prazne price o „benefitima“ dojenja.

Druga je stvar sto se formuli itekako prosirila indikacija velikim dijelom zahvaljujuci gore prozvanima medicinarima. Moje misljenje je da su ljudi koji se bave promocijom dojenja, kak bi se reklo, promasili ceo fudbal i fokusirali se na skroz krive stvari. Usporedjivanje dojenja i formule je usporedjivanje jabuka i kruski, usporedjivanje stvari koje imaju razlicitu indikaciju za koristenje.

Pomozite nam da dojimo!

Ono sto je smisleno je pomoci zenama da doje!! Treba im pomoci da prebrode tezak period uspostave dojenja pa onda neka same i trijezne glave odlucuju zele li dojiti ili ne, nakon sto se uvjere da mogu. Jer donosenje odluke o dojenju ili nedojenju u krizi, kada su se problemi debelo zahuktali i majka ima izgrizene bradavice, mastitis a dijete je zaista gladno, nije donosenje odluke. Vecini zena bi se u toj situaciji dojenje zgadilo i odustale bi. Ali ako imaju znanje i znaju sprijeciti navedene komplikacije ili imaju sposobnu osobu koja zna rijesiti probleme koji su vec nastali, to je druga prica. Tad zena ima stvarnu moc odluciti hoce li nastaviti s dojenjem ili ne. Problem je sto zena u ovakvoj situaciji i kada trazi pomoc, cesto dobije vuka u janjecoj kozi. Dobije neznalicu koja nema pojma kako da rijesi probleme pa igra na kartu vec spomenute lazne sucuti, potapsa je po ramenu i kaze nemoj se muciti, i boca je ok. Time joj porucuje, da, ovo je dojenje, dojenje je bol, krvave bradavice, bolne kvrge i dijete koje je na rubu dehidracije. Naravno da ta zena u slucaju iduce trudnoce nece ni pomisliti na dojenje vec zaobici temu u sirokom luku. I svoje vidjenje dojenja ce prenijeti drugim zenama.

No, naravno, nisu medicinari jedini krivi za to sto je svijet postao nedojece mjesto. O tim drugim razlozima takodjer treba pisati i govoriti, pisat cu zaseban tekst o tome. Obrazovanje medicinara po pitanju dojenja nece dovesti do toga da apsolutno sve zene koje mogu doje. Ali ce sigurno jako pripomoci. Nazalost, medicinari nisu svjesni da su, kad je dojenje u pitanju, servis industrije adaptiranog mlijeka i da su svakim odmahivanjem ruke i govorenjem “ma u redu je, dajte mu bocicu”, samo veci podanici industrije i vece izdajice onih koje bi trebali stititi, a to su majke i djeca.

Kako onda promovirati dojenje?

Po meni je zato osnovni nacin promocije dojenja omogucavanje dojenja. Kada neka kriticna masa zena bude dojila bez prevelike traume, word of mouth ce uciniti svoje. Zene nece pricati horor price o dojenju jer ih nece biti, a zene koje tek ceka dojenje ce mu pristupati bez primisli breast is best i stoga je meni vjerojatno nedostupno jer ja nisam maherica koja ce pretrpiti toliku bol.

Osim golog omogucavanja dojenja, da bi zene dojile, jako je vazno da zene koje vec doje, slobodno doje u javnosti. Dojenje mora postati normalan prizor, prizor na koji se nitko ne osvrce, prizor koji se nit kudi nit slavi. Da bismo dosli do tog stadija, dojenje mora iskakati iz pastete. Slike dojenja trebaju biti u tramvajima, potrebni su plakati koji prikazuju dojenje, mi zene koje dojimo trebamo dojiti uvijek i svugdje bez skrivanja i pokrivanja. Prizor dojenja mora postati opet standard i normala.

Naravno da bi i u idealnom dojecem svijetu bilo nedojene djece, ali onda bi to bila djeca majki cija bilogija zaista nije dozvolila dojenje ili koje su donijele svjesnu odluku o nedojenju i ok su s njom. I naravno da bi ona bila hranjena formulom (iako vani postoje banke mlijeka pa nedojeno dijete svejedno dobije mlijeko na bocicu, samo od druge mame).

I za kraj…

Ima smisla pricati o dojenju, promovirati dojenje, ali nema smisla trositi vrijeme i novac na uzaludne studije i uzaludne rasprave sto je best. Fizioloske funkcije se ne trebaju opravdavati klinickim studijama. Fizioloske funkcije nisu best, one su fizioloske i tocka. Majke i djeca imaju pravo na dojenje, imaju pravo na “good” i drustvo i medicinski sustav nam to mora omoguciti konkretnim mjerama i postupcima. Prazne price o postocima i usporedbama samo zbunjuju i usjmjeruju paznju na nebitne stvari. Usporedjivanje dojenja i formule je usporedjivanje krusaka i jabuka. Kada majka ne doji, formula je jedino rijesenje i zasto onda usporedjivati formulu s dojenjem? Da joj nabijemo osjecaj krivnje? Ako majka doji, takodjer, zasto usporedjivati dojenje i formulu? Jedina pomoc dojiljama je konkretna pomoc kad zagusti, a ne prazne price o „benefitima“ dojenja.

248930cookie-checkBreast is best ili kako smo promašili ceo fudbal