Boosterirala sam se kovid cjepivom u trudnoći, ali sam protiv kovid potvrda

covid-19

20.11.2021. sam se boosterirala trećom dozom protiv kovida u 30. tjednu trudoće. Strah od težih ishoda kovida u trećem trimestru trudnoće je prevladao strah od cjepiva. Trudnice u trećem trimestru jesu sklonije težim ishodima respiratornih infekcija. Ne samo kovida nego i recimo gripe protiv koje sam se također cijepila, 2 tjedna prije kovid boostera. Nakon čitanja i gruntanja, odlučila sam se za booster. No da, imam strah od kovid cjepiva i mislim da je to normalno obzirom na informacije i dezinformacije kojima smo bombardirani te informacije koje nedostaju. Napisat ću i tekst o tome što je do sad poznato o kovid cjepivu u trudnoći, ali sada me mori nešto drugo i moram to staviti na papir iako nema direktno veze s temama o kojima inače pišem, a to su trudnoća i dojenje.

Cijepila sam se, ali jedan od razloga koji bi me odbio od cijepljenja čak i više od relativnog nedostatka kvalitetnih informacija o boosteru u trudnoći su definitivno kovid potvrde. Jer kad mi netko tako mučki nameće nešto, imam potrebu reći fuck you, i won’t do what you tell me. No evo, usprskos djelovanju stožera ili koga god tko je idejni tvorac uporabe kovid potvrda za svrhu kojoj kovid potvrda inicijalno uopće nije bila namijenjena, ja sam uspjela (po mom mišljenju) racionalno razmišljati i cijepiti se.

Misao da će kovid potvrde dovesti do smanjenja kovid pozitiviteta, hospitalizacija i smrti je potpuno ne evidence based, to je nečija logika koju eventualno možemo nazvati hipotezom koja se evo sad ispituje na svima nama. Iznimno neznanstveno ponašanje onih koji se pozivaju na znanost te se navodno zgražaju nad “odbacivanjem znanosti”. Uvođenje intervencije koja zadire u puno sfera života milijuna ljudi, a bez i jedne jedine makar pilot studije koja bi indicirala da je hipoteza točna je “odbacivanje znanosti”. Promatranjem situacije tj. brojeva, rekla bih empirijski da je ta hipoteza o smanjenju loših kovid ishoda putem korištenja potvrde netočna.

Misao da će potvrde dovesti do porasta broja cijepljenih je moguće točna. Postoji i 1 studija koja to indicira, no opet s druge strane vjerujem da ima puno ljudi koji razmišljaju na već spomenuti fuck you, i won’t do what you tell me način i tek ćemo vidjeti ishod. Ali, ako nam je cilj pod svaku cijenu dovesti do povećanja broja cijepljenih, ajmo onda biti pošteni i uvesti obavezno cijepljenje (protiv toga sam), a ne glumiti demokraciju. Jer ovako kako je sad nije govno nego se pas posro, nije obavezno, al ne možeš na posao bez toga.

Moguće je da je jedan od razloga uvođenju kovid potvrda pokušaj nagrađivanja konformizma i virtue signalling-a. Sam gdin Plenković je izjavio da su kovid potvrde izraz poštovanja cijepljenima, a cijepljena osoba kojoj bi kovid potvrda bila nagrada ne može biti drugo nego konformist i virtue signaler. Ali, ajmo onda uvesti zlatnu kovid potvrdu za booster, zlatnu posutu swarovski kristalima za cijepljenje u trudnoći, a za cijepljenje s tri doze i negativni test zlatnu posutu dodatno i dijamantima. Uvijek postoje dobri i bolji, poslušni i poslušniji, oni kojima treba odati poštovanje i oni kojima trebati odati veće poštovanje, zašto to ne nagraditi? Zašto osoba s boosterom ne bi imala veća prava, odnosno dobila veći izraz poštovanje, od osobe koja je primila 2 doze? Onima koji su dobili potvrdu prebolijevanjem, istu naravno treba ukinuti jer su nekad “bili neodgovorni” i zarazili se, moguće svojevremeno „zauzeli mjesto u bolnici“ nekom cijepljenom. Zašto i njima odajemo poštovanje jednako kao cijepljenima? Btw. ovo o zauzimanju mjesta u bolnici je posebno zastrašujuće čuti od zdravstvenih djelatnika koji bi trebali jednako tretirati sve ljude. Također, imajmo na umu da i necijepljeni i cijepljeni zaposleni jednako plaćaju zdravstveni sustav, zdravstvena skrb nikome nije besplatna.

Ovo za nagrađivanje putem zlatnih kovid potvrda i oduzimanje potvrda je naravno sarkazam. Sarkazam koji proizlazi iz mog osobnog prezira prema načinu na koje su države pristupile kovid epidemiji. Naša država je zaista još do sad i ok postupala u usporedbi s nekima koje su si utuvile da su dužne svesti rizik od obolijevanja od kovida na nulu. News flash – nemoguće je svesti rizik na ili blizu nuli, plus pokušaj svođenja ikojeg rizika na nulu neminovno ima ozbiljne nuspojave i porast drugih rizika, no te posljedice nisu odmah vidljive te stoga nisu izravno vremenski povezive s nekom vladom pa stoga vlade niti ne zabrinjavaju. To je ujedno i razlog zašto će zarazna bolest izazvati ovakve reakcije vladajućih, a recimo dijabetes neće. Jer smrt od dijabetesa nastupa za 10-20-30 godina i nije izravno poveziva s vladom čiji postupci su možda zapravo doveli do porasta broja dijabetičara. S druge strane, smrt od zarazne bolesti nastaje brzo i moguće je reći “u vrijeme vlade te i te osobe, pomrlo je toliko i toliko ljudi od te i te bolesti”. I to je ono što države i vladajuće brine i zašto pod svaku cijenu poduzimaju nešto. Jer se brinu za sebe i sliku sebe koju ostavljaju u povijesti. Ujedno, političke opozicije su prepoznale priliku i onda trube o neuspjehu vladajućih u borbi protiv korone i izlažu svoje, redom radikalne ideje kako smanjiti broj pozitivnih, hospitalizraih i umrlih. Da se razumijemo, do sad sam uvijek bila lijevo orjentirana, no korona mi je dobra opomena da ne možeš izabrati političku opciju samo na temelju nekih svjetonazorskih stavova. Ne biram ni desne, ne biram više ništa, samo želim da se utjecaj države na čovjeka smanji (onda možda biram libertarijanstvo, ne znam).

Također, potvrde mi se gade i ovako čisto kao čovjeku. Vidim ih kao segregaciju, fašizam i kao moralno dno dna. No, bojim se da pravo dno ipak još nismo dosegli jer kako vidimo slijed događaja od ožujka 2020., uvijek može gore. Do sad sam morala pokazati potvrdu par puta i osjećala sam se kao fašistički kolaborator. Zato sam odlučila ne ići na mjesta koja ih zahtjevaju, osim na posao te po zdravstvenu skrb jer evo ipak nisam spremna, kako je neki novinar virtue signaler rekao, “poginuti za ideale”. Naime, ta moralna vertikala je prigovorila ljudima koji se cijepe samo iz razloga dobivanja potvrde, a ne zato što zaista „vjeruju“ da zašto ne odbiju i cijepljenje i potvrdu i ne “poginu za ideale”. Stvarno ne znam koja je potreba ikoga dovoditi u situaciju da „gine za ideale“.Također mi nije jasno od kad su odlazak na posao, u knjižnicu, banku, kino ili, još gore, dom zdravlja ideali, a ne normalan svakodnevni život. I to ni manje ni više ideali za koje treba ginuti.

Činjenica da možda neću moći ući negdje gdje želim me rastužuje, ali ja stvarno ne želim mahati tim papirom tj. mobitelom upravo jer mislim da on primarno signalizira vrlinu, a ne da je garancija nezaraznosti. Danas je dovoljno biti cijepljen, sutra će i uz cijepljenje biti potreban negativan test svaka 2 dana, a prekosutra tko zna što. Jer kad se onom tko je uveo te potvrde, a tko moguće cijeli život ima diktatorske težnje, da šansa, taj ne staje. No, ono što je „optimistično“ je da smo mi ipak Hrvatska i da to što je nešto obavezno i kao implementirano, ne znači da će se to stvarno i primjenjivati u praksi. Nažalost, došlo je vrijeme da ono što mi se kod Hrvatske inače gadi, a to su zakoni i pravila pro forme, a bez pridržavanja istih, mi se sad čini kao dobra stvar.

Jesam li obzirom na stavove išla na prosvjed u subotu? Nisam jer se ne slažem sa puno stavova koji su se dijelili na prosvjedu, odnosno s onim stavovima koje su prenijeli mediji. Ne mislim da kovid cjepivo ima neku drugu svrhu osim pokušaja prevencije bolesti, i shvaćam da ako si za cijepljenje i za epidemiološke mjere poput maski, ali na razini preporuke, ne moraš nužno biti i za segregaciju i fašizam. Zato mislim da ne pripadam tom prosvjedu, no moguće je da su mediji iskrivili sliku prosvjeda. Bila bih jako zabrinuta za nas kao društvo da prosvjeda nije bilo i da mirno pristajemo na ovo što se događa. Istovremeno sam svjesna da ljudi poput mene, rekla bih centrističkih stavova, nisu pokretači promjena i neće organizirati prosvjed. Zato iako nisam bila, u duši podupirem prosvjed.

Što je onda rješenje ako ne prisile? Po mom, kao prvo, prihvatiti da je nova bolest tu, da se respiratorni virus ne može suprimirati. Da, dio ljudi će umrjeti od korone. Da, veći broj pacijenata nego do sad će trebati intenzivno liječenje. Onaj tko nema snage za takve misli, nema što tražiti u public health-u. Vezano za supresiju, eventualno smo do sad mogli misliti teoretski da je to moguće postići cijepljenjem, no evo ipak vidimo da nije jer i cijepljeni prenose i obolijevaju i umiru pa ajmo onda odustati od ideje supresiji. Ideja supresije, bilo lockdownom bilo cijepljenjem, je ionako bila poduprta samo tzv. predikcijskim modelima koji i nisu znanstveni dokaz već samo pomoć u donošenju odluka. S tim da meni ideja lockdown-a zbog kovida nikad, ali nikad nije bila jasna jer je neodrživa plus neizvediva upravo zbog prirode korona virusa. Ja bih ostavila nošenje maske i izbjegavanje okupljanja u vrijeme peak-ova, ali na razini preporuke. Pranje ruku i nekihanje u druge se podrazumijeva. Trebamo odustati od izolacije zdravih ljudi i testiranja asimptomatskih, odustati od samoizolacija kontakata, to su sve neracionalna trošenja resursa sa minornim učinkom na bolest, opet uzaludan pokušaj supresije.

Drugi dio rješenja je svakako fokus na organizaciju zdravstvenog sustava. Zdravstveni sustav je već pokazao fleksibilnost i treba mu pomoći da se organizira da u peak-ovima bude u mogućnosti zbrinuti i kovid pacijente i nekovid pacijente, i hitnoće i elektivu, a da nam doktori i sestre/tehničari ne poginu. Imamo mi i zdravstvenih djelatnika i respiratora, samo nemamo sustavnu organizaciju. Ne postoji sustavni plan već je sve spušteno na odgovornost pojedinih ravnatelja ustanova ili, još gore, šefova odjela. Pa tako hipotetski imamo situacije da u jednoj bolnici kovid pacijente liječe npr. otorinci dok u drugoj bolnici imamo slobodne specijaliste anesteziologije i intenzivnog liječenja, koji su puno osposobljeniji za liječenje kovid pacijenata, koji nisu utilizirani za kovid, a ujedno nisu niti utilizirani za svoje standardne pacijente jer je u toj bolnici recimo ukinut elektivni operacijski program. Dakle, nameće se ideja da se ili kovid pacijenti presele u ovu drugu bolnicu ili da anesteziolozi iz druge bolnice dođu raditi privremeno u prvu. No, to se ne događa jer se sve svodi na to koliko je koji šef odjela moćan u bolničkoj politici pa će tako netko dobro povezan morati “dati” samo jednog ili ni jednog zaposlenika za rad “u kovidu”, a netko s manje veza morati dati više ljudi. Nemam provjerene informacije o ovome, ali po tom principu stvari u našim ustanovama inače funkcioniraju.

Ukoliko nisu problem zaposlenici nego su problem prostor i kreveti, onda treba investirati u to umjesto investicija koje smo do sad radili u ime epidemije poput naknada zbog zatvaranja poslovanja (ajmo ne zatvarati više poslovanja pa neće trebati ni naknade). I za primarnu zdravstvenu zaštitu bi se vjerujem dala smisliti rješenja, samo da netko ima volje za to.

Mislim da dionici zdravstvenog sustava griješe kad misle da su lockdown ili kovid potvrde metode kojima se njima pomaže i da ukoliko država ne utilizira te metode, znači da država ne prepoznaje opasnost od kovida ili ne priznaje njihov rad. Maltretiranje “neodgovornih građana” ne dovodi do značajnog smanjenja brojeva pozitivnih, hospitaliziranih ni preminulih, nismo li se u to već uvjerili? Jedino fokus na dobru organizaciju sustava može pomoći dionicima zdravstvenog sustava. No, predstavnici Hrv. udruge bolničkih liječnika (HUBOL-a), Hrv. liječničke komore (HLK) te ministar Beroš uporno guraju ideje o supresiji virusa, vjerojatno zbog nekih političkih interesa te upravo zato da bi izbjegli reorganizaciju bolničkog sustava. Jer znaju da kad krenu kopati po bolnicama i organizaciji, otvaraju pandorinu kutiju te ugrožavaju sadašnji poredak koji počiva na nepotizmu i vezama, a to nikako ne žele.

Treći dio rješenja je, po mom, promicanje i omogućavanje cijepljenja, s fokusom na ugrožene skupine. Ovo zadnje (ugrožene skupine) je užasno bitno jer možemo mi imati i 80% procjepljenosti, ali ako nam nisu cijepljeni najugroženiji, onda niti ovih 80% nema smisla. Trebamo prestati s promašenom kampanjom “misli na druge, cijepi se”. Očito je da cijepljenjem protiv kovida štitimo sebe, a ne druge jer i cijepljeni prenose virus (doduše nešto manje nego necijepljeni). No, moguće da ta kampanja cilja upravo na već spominjane virtue signalere. Dakle, prestanimo maltretirati studente i mlade, a pogotovo pazimo da se ne počnemo fokusirati na cijepljenje djece protiv kovida. Jer fokus na mlade i djecu je opet promašeni pokšaj supresije virusa. Fokusirajmo se na osobe 60+ te mlađe ako su teži kronični bolesnici. No, istovremeno trebamo apelirati na prijave nuspojava HALMED-u (to je naša agencija za lijekove) i dobro promatrati sigurnosni profil cjepiva. To bi trebalo biti normalno – laganjem da mi sve znamo o cjepivu ćemo samo još više izgubiti povjerenje ljudi.

Za kovid potvrde koje su sad aktualne i propusnice za kretanje koje su bile aktualne u ožujku i travnju 2020. godine trebamo dobro smisliti što ćemo budućim generacijama reći i kako spriječiti da se tako nešto ponovi.

Odlučila sam iskoristiti stranicu o dojenju kao platformu za iznošenje stavova o kovidu i potvrdama jer se osjećam loše šuteći i pristajući na podjele. Pa kad već neću organizirati prosvjed, onda barem da ovdje podjelim misli.

The end