Bedsharing: Smije li dijete spavati s roditeljima u krevetu

Termini

Za početak bih objasnila značenje termina koje koristim.

Bedsharing (engl. bed=krevet, sharing=dijeljenje) je spavanje djeteta u krevetu s roditeljima, na istom madracu.

Co-sleeping (engl. Co=uz, sleeping = spavanje) je kada dijete spava na vlastitom madracu, ali koji je skroz priljubljen uz roditeljski. Npr. skinete bočnu stranicu dječjeg krevetića i prislonite krevetić uz svoj krevet.

Termini bedsharing i co-sleeping se u literaturi često koriste kao sinonimi pa ih i ja tako koristim u tekstovima, nekad jedno, nekad drugo. Pogotovo zato što se u mnogim obiteljima co-sleeping tokom noći pretvori u bedsharing, jer se dijete ili samo pomakne do roditelja ili ga roditelji pomaknu.

Room sharing (engl. room=soba, sharing = dijeljenje) je kada dijete spava s roditeljima u sobi, ali u svom odvojenom krevetiću.

Evo i nacrtano 😊

bedsharing

Slika 1: Objašnjenje pojmova bedsharing i co-sleeping

Mjesto spavanja – očekivanja i uobičajene prakse

Mjesto gdje bi beba trebala spavati je također vrlo važan dio priče o spavanju.

U našoj kulturi je norma da beba spava u vlastitom krevetiću, po mogućnosti u odvojenoj sobi od roditelja. Uređenju krevetića se pridaje velika pažnja. Bira se posteljina, pogotovo bed bumpersi. Bed bumpersi su onaj dio posteljine koji ide na ogradicu od krevetića, a služi da se beba ne bi lupila o drvo. O sigurnostima bed bumpersa poslije. Zatim se bira mobil, ono što visi iznad krevetića. Krevetić uglavnom zauzima centralno mjesto u dječjoj sobi.

Toliki fokus na krevetić nas tjera da mislimo kako je krevetić mjesto gdje će beba provoditi puno vremena. I to je ono što nam otežava život. I nama i bebama. Odmah ću reći cijeli sukus ovog teksta – BEBE NE VOLE KREVETIĆE. Bebe ne vole spavati same. Kad bebu stavite u krevetić, to je kao da je vas netko lansirao u Svemir i ostavio tamo samog i jadnog.

Zašto nam ideja da beba mora biti u svom krevetiću otežava život

Ako bebu stavimo da spava u svojoj sobi, u svom krevetu, priča obično ide ovako:

Beba zaspi dojeći ili nosajuć se, nebitno. Roditelj ostavlja usnulu bebu u njen krevetić i liježe u svoj krevet. Ne prođe niti 45 min, beba se budi. Roditelj se diže i umiruje bebu nosajući je ili hraneći, mama doji ako doji. Beba zaspi, roditelj je opet stavlja u krevet, odlazi u svoj krevet. Prođe pola sata, beba se opet budi. Roditelj opet dolazi do bebe, vadi je iz kreveta, tješi, umiruje, nosi. Beba zaspi, roditelj je stavlja u krevet i odlazi u svoj krevet. Prođe 20 min, evo bebe opet, budi se. Roditelj se opet diže, tješi bebu, već je jako umoran pa je pokušava utješiti nadvijajući se nad krevetićem i mazeći je dok leži, ali beba kaže no can do, prijatelju, diži me. Roditelj je opet vadi iz kreveta. I tako u krug jedno 6 puta tokom noći.

Dakle, polazimo od ideje da beba MORA spavati u svom krevetu. Očito je da ćemo nakon samo jedne ovakve noći proglasiti da beba ima problem sa spavanjem, da mama noću nema mlijeka ili da smo jednostavno loši roditelji koji ne znaju umiriti bebu.

Ovakav aranžman spavanja je iscrpljujuć i nije održiv na duže staze. Zato roditelji počnu prakticirati ponašanja koja su možda poštedna za njih, ali nisu najbolja za dijete. Naime, vrlo brzo se odustaje od noćnog dojenja i daje se bočica. Zatim, ako dijete plače usprkos bočici, primjenjuje se CIO (cry it out). Dijete se pušta da plače dok ne zaspi kako bi se naučilo samo utješiti, smiriti i zaspati. Zašto je CIO loš, čitajte u zasebnom tekstu (ukratko, dijete se ne utješi već odustane od traženja pomoći i nauči da mu nitko neće doći u pomoć, također iako dijete naposljetku zaspi, razine hormona stresa ostaju vrlo visoke, a to ima utjecaj na cjelokupno zdravlje bebe).

Drugi će pak roditelji „popustiti“ i staviti bebu da spava s njima u krevetu ili čak na njima. Ali to će napraviti uz grižnju savjesti i u uvjerenju kako čine loše te kako što prije moraju prestati s tim.

Istraživanja ovo i potvrđuju. Puno roditelja inicijalno krene s odlukom da neće puštati bebu u svoj krevet, ali poslije promijene odluku. Istraživanja također kažu da roditelji često taje da beba spava s njima upravo zbog osude okoline i medicinske zajednice. Tako da je realno broj roditelja koji bedsheraju i u našoj zapadnjačkoj kulturi vrlo vjerojatno poprilično velik.

Zašto se kod nas izbjegava spavanje bebe u krevetu s roditeljima

Iz više razloga:

1 Zbog mišljenja da će se dijete razmaziti i neće izaći iz kreveta do puberteta.

2 Zbog straha da će brak roditelja trpjeti jer dijete spava s njima. Ovdje se prvenstveno misli na izostanak seksa.

3 Zbog brige za sigurnost djeteta. Spavanje bebe s mamom i tatom se, naime, smatra rizičnim faktorom za gušenje i SIDS. Ne samo među roditeljima već i u struci (medicini npr.).

Točku 1 neću posebno obrađivati. Nisam stručnjak za odgoj. Znam samo da se beba i malo dijete ne može razmaziti pažnjom i ispunjavanjem potreba. Potrebe za hranom, vodom, kisikom, eliminacijom stolice i urina te nošenjem/dodirom/sisanjem su osnovne fiziološke potrebe beba i male djece. To nisu želje. To su POTREBE. Ispunjavanjem osnovnih potreba nećemo razmaziti bebu ni malo dijete. Manimo se bapskih priča. Babama je glavna metoda odgoja zabrana onog što dijete u tom trenu treba (ako bi sad dojilo, ne daj sad nego za pola sata jer nije po rasporedu; ako mu se spava, e nemoj da sad spava jer će se krivo naučiti; ako se hoće nositi, e to je tek problem, nemoj ga nositi nikad itd.).

Vezano za točku 2 ću reći – seks se ne mora odvijati samo po noći, u zamračenoj sobi, na krevetu, sa zatvorenim očima i u misionarskom položaju. Postoji seks na drugim mjestima (hodnik, kupaona, tuš, kuhinja, nastavi niz). Kad dijete napokon zaspi, u bilo koje doba dana, a vi fino iskoristite priliku pa odaberite lokaciju i bacite se na posao. Nemojmo djecu okrivljivati za naše loše brakove. Nemojmo razvode pripisivati tome što je dijete spavalo s nama u krevetu. To je nezrelo i naivno.

Na točku 3 ću se fokusirati jer je to ono što sam intenzivno proučavala zadnjih puno mjeseci (povezanost bedsharinga i SIDS-a).

Zašto je bedsharing dobar za bebu?
1 Odvajanje beba od mame predstavlja veliki stres za bebu

Spavanje odvojeno od roditelja nije nešto što beba, kad se rodi, prirodno očekuje.

Studije na majmunima su pokazale da bebe majmuni, ukoliko ih se odvoji od majke na samo 3 sata proživljavaju ogroman stres u obliku pada tjelesne temperature, srčanih aritmija, povećane razine hormona stresa te poremećaje u imunološkom sustavu. S obzirom da se mladunčad ljudi rađa još nezrelija od beba majmuna, pretpostavka je da je taj učinak na njih još izraženiji.

Tu pretpostavku su i potvrdile studije koje su pokazale da bebe u rodilištima koja imaju mogućnost „rooming in-a“ u, manje plaču i imaju više sati neprekinutog sna od beba koja su u rodilištu odvojena od majki. Također, djeca stavljena po rođenju u inkubator, a ne na mamu, gube 1.5 stupanj tjelesne temperature u odnosu na djecu koja imaju priliku za koža na kožu kontakt s majkom.

Novorođenčad koja je odvojena od majke, makar na kratko ima puno veću srčanu frekvenciju što upućuje na reakciju na stres. Ista novorođenčad ima zapravo manje razdoblja mirnog sna od beba koje spavaju s mamom ili čak na mami.

To je nasreću prepoznato u bolnicama i kod nas pa tako danas sva rodilišta imaju rooming in i sve se više prakticira stavljanje djeteta majci na trbuh ili prsni koš odmah po porodu.

2 Bebe su biološki prilagođene na spavanje s mamom

Znači, očito su naše bebe ipak prilagođene tome da su blizu majke, a ne da ih se odvaja od nje. Evolucijska medicina ima odgovor zašto je to tako.

Zajedničko spavanje roditelja (prvenstveno majke) i djeteta prakticira se još od vremena Australopithecusa. Australopithecus je živio prije cca 3 milijuna godina. Zajedničko spavanje je toliko dugo prisutno kod naše vrste da smo se mi ljudi prilagodili na takav način spavanja. Znači, evoluirali smo tako da nam je prirodno spavati s mladunčadi i naša mladunčad se rađa prilagođena na spavanje s nama. Odvojeno spavanje postoji unazad nekih 200tinjak godina. 200tinjak godina nije moglo toliko utjecati na naš genom kao milijuni godina zajedničkog spavanja.

Dakle, biologija je to što bebe tjera na zajedničko spavanje. Naše bebe su iste kao bebe Australopithecusa u smislu očekivanja. U genima im nije zapisano da očekuju svoj krevet i spavanje bez mame i tate, a kamo li da očekuju svoju sobu. Ti izumi (krevet, odvojena soba) ne postoje dovoljno dugo u našoj povijesti da bi doveli do promjena u našim genima koje bi odredile da su nam krevet i odvojena soba prirodni. Na odvojeni krevet i odvojenu sobu se moramo naučiti.

3 Bebe trebaju odrasli organizam kao regulator tjelesnih funkcija

For species such as primates, the mother is the environment’ ili prevedeno „Za vrste poput primata, majka je djetetov okoliš“.*

*iz Hrdy SB. Mother Nature: A History of Mothers, Infants and Natural Selection. New York: Ballantine Books, 1999.Mothers, Infants and Natural Selection (1999)

Beba dok spava ima potrebu za osjetilnim podražajima koje majka stvara dok spava. Potrebni su joj zrak koji mama izdiše, majčino mrdanje, okretanje u snu, zvukovi koje mama proizvodi. Nama se čini da će se beba najbolje naspavati ako je u mrklom mraku i apsolutnoj tišini jer možda nama to odgovara. No bebama to nije prirodan okoliš za spavanje. Bebi su potrebni stalni podražaji i noću i danju.

Što to točno znači da biologija beba tjera bebe na zajedničko spavanje? Osnovne tjelesne funkcije naših beba su nezrele što naše bebe čini potpuno ovisnima o regulaciji tjelesnih funkcija izvana. Potreban im je drugi organizam koji će im pokazati kako se diše, kako srce treba kucati, koja je normalna tjelesna temperatura, kako usnuti te kako se razbuditi iz sna. Roditelji bliskim kontaktom s bebom čine upravo to – omogućuju bebi regulaciju osnovnih fizioloških procesa.

Zamotavanje beba u ampidekle i sl. je upravo proisteklo iz spoznaje da bebe ne mogu same regulirati svoju tjelesnu temperaturu. Kod zamotavanja ili pokrivanja bebe je problem odrediti koliko bebu zapravo treba utopliti. Ako joj je pretoplo, izlažemo je povećanom riziku od SIDS-a. Ako je nedovoljno utopljena, hladno joj je. Zato je najjednostavnije „prisloniti“ je uz odrasli organizam koji ima uhodane mehanizme termoregulacije i zna koja je poželjna temperatura.

Nadalje, mehanički podražaj tj. pokret također dobro utječe na disanje tj. djeca koja spavaju s roditeljima imaju kraća razdoblja nedisanja tj.apneje jer ih podražuje disanje roditelja i pokreti roditelja.

Također, kemijski podražaj tj. povišena razina CO2 kojeg roditelj izdiše podražuje bebin centar za disanje i skraćuje razdoblja nedisanja.

Dobar dio djece umrle od SIDS-a ima opstruktivnu apneju tj. mišići dišnih puteva im se jako opuste i blokiraju protok zraka. Njima opet pogoduje često pobuđivanje do kojeg dolazi prilikom bedsharinga.

Potreba za ovakvim bliskim kontaktom je jednaka i danju i noću. Beba ne zna za noć i dan, bebine potrebe uopće ne ovise o tome je li noć ili je dan, one imaju uvijek ista očekivanja. A to su očekivanja bliskosti drugog organizma.

4 Sastav majčinog mlijeka ne dozvoljava odvajanje bebe i mame

Mlijeko nam je bogato ugljikohidratima, a relativno siromašno proteinima i mastima i zato naše bebe trebaju često hranjenje (više o tome u tekstu Zašto beba plače kad nije na rukama). To je puno lakše izvedivo kad su mama i beba blizu nego kad su razdvojeni. Uz ovo je vezana i točka 5.

5 Mame i bebe koje spavaju zajedno više doje noću

Ovo se možda čini kao mana bedsharinga, a ne pozitivno djelovanje. No zapravo je ovo vrlo pozitivno djelovanje. Više o tome zašto je noćno dojenje dobro, u tekstu Spavanje beba: Zašto se bebe bude noću i zašto je to dobro za njih.

6 Mame koje bedsheraju spavaju drugačije

Mame koje dijele krevet s bebom spavaju pliće od mama čije bebe spavaju same. Čak se, tokom spavanja, mamine faze plićeg i dubljeg sna usklade s bebinim fazama. Tako kada se beba lagano razbudi i želi dojku, majka može u polusnu započeti podoj bez potpunog razbuđivanja. Istraživanja antropologa dr. McKenne, stručnjaka za spavanje dojenčadi, pokazuju da se ove majke dobro naspavaju i da se osjećaju jednako odmorno ili čak odmornije nego kad ne dijele krevet s bebom.

Istraživanja pokazuju da bedsharing ima zaštitnu ulogu protiv SIDS-a, no smanjenje rizika nije primijećeno kad je beba spavala sa npr. braćom i sestrama u istoj sobi. Znači, potreban je bas dediciran skrbnik, najčešće majka koja sa djetetom razvija socijalnu i biološku vezu prilikom spavanja.

7 Majka prirodno zauzima položaj spavanja kojim štiti bebu

Majka koja spava s bebom će spontano zauzeti tzv. C položaj (slika 2) kojim štiti bebu od vanjskih faktora, a također ga štiti od toga da sama ne legne na nju. U tom položaju se najbolje vidi točka 3, tj. činjenica da je mama bebin okoliš jer mama okružuje bebu.

bedsharing

Slika 2: Mama zauzima poseban položaj kad spava s bebom

8 Sve navedeno vjerojatno smanjuje rizik od SIDS-a

Ne možemo reći da bedsharing može iskorijeniti SIDS i da štiti apsolutno svako dijete od SIDS-a. No, bebe koje spavaju s mamom spavaju pliće, imaju više osjetilnih podražaja tokom spavanja, više doje i to vrlo vjerojatno igra zaštitnu ulogu protiv SIDS-a.

Zašto neki smatraju da je bedsharing rizični čimbenik za razvoj SIDS-a

Suprotno gore navedenoj točki 8, bedsharing je dugo godina smatran rizikom čimbenika za razvoj SIDS-a. Znači, ne da se mislilo da ne štiti od SIDS-a, već se smatralo da povećava šansu za SIDS.

Zašto? Zato što postoji zaista puno studija koje dovode bedsharing u vezu sa SIDS-om. Recimo, Maori na Novom Zelandu imaju jako visoku stopu bedsharinga i visoku pojavnost SIDS-a. Logično je onda zaključiti da bedsharing izaziva SIDS. No istovremeno, Skandinavske zemlje imaju također jako visoku stopu bedsharinga, ali jako malo slučajeva SIDS-a.

O čemu se tu radi? Radi se o tome da su u radovima o Maorima zanemareni drugi čimbenici koji su također rizični čimbenici za SIDS. Maori, osim što bedsheraju, također imaju puno siromaštva, pušenja, alkoholizma, droge, lošeg socijalnog stanja i sl. Skandinavci nemaju visoke stope takvog ponašanja i životnih prilika. 2018.godine objavljena je studija koja zaista i pokazuje da su upravo socijalni čimbenici ti koji su odgovorni za nastanak SIDS-a, a ne bedsharing. Najveću pojavnost SIDS-a u cijelom svijetu imaju populacije koje su potlačene na neki način i koje su proživjele tzv. povijesnu traumu. Tu spadaju već spomenuti Maori, ali i Aboridžini, Afroamerikanci i potomci Indijanaca u SAD-u. Kod nas u Hrvatskoj, veću pojavnost SIDS-a imaju Romi.

Također, statistika kaže da većina djece umrle od SIDSa u razvijenim zemljama umre samo u krevetiću i bez nadzora. 3 velike epidemiološke studije su pokazale da već i room sharing smanjuje šansu za SIDS za 50%. Zato su danas službene preporuke da dijete ipak spava pod nadzorom, a ne samo u sobi.

Kada je bedsharing opasan?

Bit je u tome da kod SIDS-a ne postoji jedan jedini rizični čimbenik. Bedsharing svakako treba gledati u socijalnom kontekstu u kojem obitelj živi. Bedsharing je tako opasan u smislu povećanog rizika za SIDS u slijedećim situacijama:

  • siromaštvo u urbanim sredinama,
  • hranjenje na bočicu tj.nedojenje,
  • mama koja je pušač,
  • beba spava na jastuku ili mekanoj površini
  • dijete je preutopljeno, npr. spava ispod debelog pokrivača,
  • druga djeca spavaju u istom krevetu,
  • spavanje s djetetom na kauču ili vodenom krevetu,
  • s djetetom spava neko osim majke,
  • majka je iscrpljena,
  • majka je pod utjecajem alkohola ili droge,
  • dijete je samo bez nadzora na krevetu roditelja.
  • dijete spava na trbuhu, a ne na leđima
  • dijete je prijevremeno rođeno ili nije zdravo

Dakle, ukoliko se nešto gore odnosi na vas, treba dobro razmisliti o opcijama spavanja.

Nažalost, službene preporuke za prevenciju SIDSa i dalje navode upravo bedsharing kao ugrožavajući faktor za dijete (recimo UNICEF UK, Caring for your baby at night, Lullaby trust). Preporučuju da dijete spava u istoj sobi s roditeljima, ali ne u istom krevetu, već ili u potpuno zasebnom krevetu ili krevetu spojenim na roditeljskim, ali nikako baš s roditeljima (room sharing i co-sleeping). Mislim da se ove preporuke temelje na zastarjeloj znanosti i nadam se da će se u budućnosti promijeniti.

Što sad, smije li beba ili ne spavati s roditeljima u krevetu?

Ne postoji jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Preporuke o mjestu spavanja se ne bi smjele davati svima jednako. Neke obitelji zaista ne bi trebale bedsherati (vidi poglavlje iznad), neke bi baš trebale bedsherati.

Ukoliko nemate gore navedene čimbenike rizika, možete bedsherati ako je to ono što djetetu i vama paše. Dapače, dr James McKenna smatra da ako dijete vrišti u vlastitom krevetiću, da je to njegov zaštitni mehanizam u borbi protiv SIDS-a. Dr. tvrdi da to dijete koje vrišti u krevetiću jako treba odrasli organizam koji će mu služiti kao pace-maker tj. davatelj ritma disanja, kucanja srca, termoregulacije. Smatra da je plakanje u krevetiću mehanizam adaptacije na neprirodne uvjete u koje je dijete stavljeno.

Nije sve divno i krasno

Možda se iz mog teksta čini da se majke koje bedsheraju bude vesele i odmorne, da te bebe nikad ne plaču i da je život obitelji koje bedsharaju predivan i bez umora. To nije točno. Kad ste roditelj, ne gine vam umor kako god okrenete, nažalost.

No, studije pokazuju da ako roditelj prihvati da dijete ne može spavati onako kako se od njega očekuje te od početka i kontinuirano spava sa djetetom u krevetu, da se razdoblje čestog buđenja puno lakše prebrodi.

Mislim da trebamo naše bebe prihvatiti takvima kakve jesu. Ako ne žele spavati same, ne treba ih tjerati. Jednom će htjeti, bez brige. Isto tako, ako beba bez problema spava u svom krevetu, nema potrebe inzistirati na bedsharingu ako on ni roditeljima ni bebi ne paše.

No ipak, kao univerzalna preporuka se iskristalizirala potreba da beba spava barem u sobi s roditeljima kako bi ipak bila pod nadzorom u tom, za bebe, osjetljivom procesu zvanom spavanje.

Što dakle želim postići s ovim tekstom?

Svakako NE želim nametati ideju bedsharinga kao jedinu ispravnu i dobru za baš sve obitelji. Svatko mora vidjeti što njemu i djetetu najbolje odgovara. Također je neophodno promisliti imate li neki od gore navedenih čimbenika koji bi bedsharing činio nesigurnim. U tom slučaju svakako valja razmisliti o drugim opcijama.

Ovim tekstom želim pomoći roditeljima koji su uočili da njihovo dijete najbolje ili jedino spava kad je s njima ili blizu njih, ali se boje za sigurnost djeteta. Ne bojte se, bedsharing može biti sigurna opcija, dapače, može imati i zaštitnu ulogu protiv SIDS-a te dobar utjecaj na dijete. Također, mnoge majke imaju prirodnu potrebu ne odvajati se od bebe ni noću. I to je u redu. Važno je samo da se bedsharing provodi na siguran način (opisan u tekstu).

Također želim potaknuti buduće roditelje koji tek planiraju izgled dječje sobe, biraju krevetić itd. da budu fleksibilni u uređenju sobe te da ostave prostora opciji bedsharinga/co-sleepinga. Svakako ih potičem da razmišljaju o aranžmanu spavanja te da kad se dijete rodi, budu poštedni i prema majci koja doji. Jer dojiti i odlaziti u drugu sobu noću je jako teško i iscrpljujuće.

Još malo o nesigurnim praksama spavanja

Kad pričamo o SIDS-u i gušenju, htjela bih ukazati na to da proizvođači igračaka i dječje posteljine mogu imati loš utjecaj. Recimo, američki CDC (Center for Disease Control and Prevention – Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) preporučuje micanje bed bumpersa, jastuka i igračaka sa mjesta gdje dijete spava. Znači, sve ono što nas veseli pri uređenju sobe i kreveta, bi zapravo trebao van iz krevetića. Evo dolje i par slika (Slike od 3 do 7) koje po meni predstavljaju primjer nesigurnog spavanja.

Neke reklame nas baš uvjeravaju kako je nenormalno i loše da se bebe uspavljuju dojkom, nosanjem i kako je za roditelje nešto prestrašno kad moraju spavati sa djetetom. Predstavljaju svoj proizvod kao rješenje za te „probleme“. A zapravo možda upravo taj proizvod predstavlja rizični čimbenik za SIDS ili gušenje. Razmišljajte svojom glavom i ne dajte se navući.

bedsharing

Slika 3: Nesigurno spavanje. Beba spava na jastuku.

bedsharing

Slika 4: Nesigurno spavanje. Beba je okružena jastucima i pokrivena debelim prekrivačem.

bedsharing

Slika 5: Nesigurno spavanje: Upotreba bed bumpersa se ne preporučuje.

bedsharing

Slika 6: Nesigurno spavanje: Beba spava na trbuhu umjesto na leđima.

bedsharing

Slika 7: Nesigurno spavanje: Beba spava sa igračkom.

Izvori

 

  • Batrick M, Tomori C. Sudden Infant death and social justice: A syndemics approach. Matern Child Nutr.2018 Aug 23:e12652.
  • Blair PS, Fleming PJ, Smith IJ et al. Babies sleeping with parents:case-control study of factors influencing the risk of the sudden infant death syndrome. CESDI SUDI research group. British Medical Journal 1999;319: 1457–1462.
  • Carpenter RG, Irgens LM, Blair PS et al. Sudden unexplained infant death in 20 regions in Europe: case control study. Lancet 2004; 363:185–191.
  • Charles L. Nunn, David R. Samson, Andrew D. Krystal; Shining evolutionary light on human sleep and sleep disorders, Evolution, Medicine, and Public Health, Volume 2016, Issue 1, 1 January 2016, Pages 227–243, https://doi.org/10.1093/emph/eow01
  • Drago DA, Dannenberg AL. Infant mechanical suffocation deaths in the United States, 1980–1997. Pediatrics 1999; 103: e59.
  • Ekirch A. Segmented sleep in preindustrial societies. Sleep 2016;39:715–6.
  • Evans DS Snitker S Wu S-H et al. . Habitual sleep/wake patterns in the Old Order Amish: heritability and association with non-genetic factors. Sleep 2011;34:661–9.
  • Gettlert LT McKenna JJ. Evolutionary perspectives on mother-infant sleep proximity and breastfeeding in a laboratory setting. Am J Phys Anthropol 2011;144: 454–62.
  • McKenna JJ Ball HL Gettler LT. Mother-infant cosleeping, breastfeeding and sudden infant death syndrome: what biological anthropology has discovered about normal infant sleep and pediatric sleep medicine. Am J Phys Anthropol 2007;50:133–61
  • McKenna JJ et al. Infant-Parent Co-Sleeping in en evolutionary perspective: Implications for understanding infant sleep development and the SIDS. Sleep 1993;16(3):263-82 https://cosleeping.nd.edu/assets/32495/infant_parent_co_sleeping_in_an_evolutionaryperspective_mckennaetal_1993.pdf
  • McKenna JJ., McDade T. Why babies should never sleep alone: A review of the co-sleeping controversy in rekation to SIDS, bedsharing and breastfeeding. Paediatric Respiratory Reviews (2006) 6, 134-52
  • Mitchell EA, Thompson JM. Cosleeping increases the risks of the sudden infant death syndrome but sleeping in the parent’s bedroom lowers it. In: Rognum TO, ed: Sudden Infant Death Syndrome: New Trends in the Nineties. Oslo, Norway: Scandinavian University Press,1995..
  • Morgan, Horn et Bergman. Should neonates sleep alone? BIOL PSYCHIATRY 2011;70:817
  • https://www.cdc.gov/vitalsigns/safesleep/infographic.html#infographic

 

259340cookie-checkBedsharing: Smije li dijete spavati s roditeljima u krevetu

Leave a comment